Ogledalo ili zrcalo ploha je koja pravilno odbija svjetlost. Za konstrukciju lika kod udubljenih (konkavnih) i ispupčenih (konveksnih) ogledala koriste se zrake koje polaze s različitih točaka predmeta.
Ravno zrcalo ravna je glatka površina koja odbija svjetlost, a pritom je dobivena slika predmeta uspravna i jednake veličine kao predmet koji se zrcali. Za ravno zrcalo također vrijedi da će se svjetlost odbiti od površine zrcala pod istim kutem pod kojim je i došla do površine, a to se zove zakon odbijanja svjetlosti ili zakon refleksije. Za udubljeno i ispupčeno zrcalo zakon refleksije drugačiji je. Kod udubljenih se ogledala reflektirane zrake sijeku u jednoj točki koja se naziva fokus ili žarište, a kod ispupčenih se ogledala reflektirane zrake ne sijeku nego se odbijaju, ali ne kao što je to slučaj kod ravnog zrcala.
Zbog refleksije u ravnom zrcalu možemo vidjeti odraz predmeta od kojeg dolazi svjetlost. U ravnom ogledalu odraz predmeta izgleda kao da je iza ogledala. Svjetlost koja izlazi iz točke A dolazi nakon refleksije u naše oko. Produljimo li reflektirane zrake iza zrcala, one će se sijeku u točki A’ koja je odraz točke A.
Kutno pak ogledalo čine dva ravna ogledala koja međusobno zatvaraju neki kut. Zraka svjetlosti koja dolazi na prvo ogledalo pod kutom alfa, odbija se pod istim kutom i pada na drugo zrcalo. Na tom zrcalu također je kut refleksije jednak kutu upadanja, odnosno kutu beta. Primjer kutnog ogledala je periskop.
Kao što vidite, postoji mnogo vrsta ogledala, a većinom nam je samo jedna potreba. Pomažu nam pri oblačenju, sređivanju i još mnogo čemu. Ako vas je zanimalo kako ona stvaraju svoju magiju, nadam se da ste ovdje našli odgovor.
Autor: Matija Baričević
0 Comments