Ruska peć izazvala mu je ljubav prema keramici

Boris Roce je voditelj Keramičke radionice, poznati keramičar koji spaja svoje dvije ljubavi: keramiku i grafiku koju je studirao na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Jedan je od najdugovječnijih sudionika i voditelja Škole stvaralaštva. Rad je započeo Listopadom u Novalji, a nastavio na Novigradskom proljeću.
Kako ste se počeli baviti keramikom?
Prvo sam studirao grafiku na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a prvi dan kad sam počeo raditi u školi sam našao jednu okruglu, malu, rusku peć. Kako sam se tad ubrzo namjeravao oženiti gledao sam kako napraviti kutijicu za konfete. Nisam znao ništa o tehnici keramike, no znao sam o modeliranju pa sam polako, mic po mic, sistemom pokušaja-pogreške, polako počeo ulaziti u to. Glina me zarazila pa sam spojio keramiku s grafikom, počeo sam printati u keramici. Više ne štampam na papiru, nego štampam na papirnatoj glini.
Što vam služi kao inspiracija?
Najčešće priroda. Prije sam kroz nju tražeći inspiraciju hodao s blokićem, a u ovoj eri digitalnih aparatića samo par puta škljocnem. Nakon toga slike doma obradim, nađem neki detalj koji me zainteresira i njega izrađujem. Puno putujem, nedavno sam bio u Egiptu pa sam sada impresioniran egipatskom arhitekturom koja je bogata, puna ukrasa. Kada sam kod nas, inspiracija su mi more, podmorje, šume, planine, životinje. To sve ovisi o mom trenutnom nalazištu.
Gdje ste sve izlagali svoje radove i na koju ste izložbu najviše ponosni?
Teško je reći na koju sam najviše ponosan, imao sam ih posvuda, i kod nas, i vani. Do sada 39 samostalnih i preko 500 grupnih izložbi. Samostalne sam zasad imao samo u Hrvatskoj i Sloveniji, a grupne po čitavom svijetu.
Jedan ste od prvih koji su sudjelovali u Školi stvaralaštva, kako ste ušli u ovaj projekt?
Oko deset godina nakon početka rada Škole stvaralaštva došao sam kao hospitant u Grafičku radionicu i odmah godinu nakon počeo raditi kao voditelj. Nakon 10 godina, kada se pokazala potreba za Keramičkom radionicom, a kako sam se u međuvremenu počeo intenzivno baviti keramikom i puno toga naučio, prešao sam u tu radionicu.
Koliko se toga promijenilo od samog početka?
Promijenila su se najprije djeca, njihov mentalni sklop, imaju drugačije razmišljanje nego prije, drugačije je okruženje. Prije su se pod pauzom puno više družili pričali, a sada pod pauzom samo sjede i tipkaju po mobitelima, to je njihova igra. Što se tiče kreativnosti jednaka je, djeca su oduvijek jako kreativna. Ono što se promijenilo još je to što se djeca brzo zasite, njihova koncentriranost na nešto je puno kraća. Prije se puno sporije radilo.
Promijenilo se i to što se uvelike povećao broj polaznika Škole, a i to što su na Listopadu u Novalji djeca odsjedala kod druge djece domaćina, a ovdje imaju hotel i skup je dolazak, pa je broj djece ograničen na one kojima to županija omogući ili sami roditelji.
Kako motivirate djecu za rad?
S pričama i šalama, znate kako je naš duhovni vođa Joža govorio: „Onaj koji se ne osmjehuje u školi, taj nije za školu.“ Prema tome treba se stalno veseliti i zabavljati, to je najbolja motivacija. Voditelj mora biti dobar i pedagog i umjetnik, ako je dobar pedagog, a ne zna neke tehnike, djeca od njega neće puno naučiti, a ako je dobar umjetnik, a loš pedagog onda opet nije dobro jer ga djeca neće razumjeti što objašnjava.
Koliko se razlikuje rad u običnoj školi i Školi stvaralaštva?
Dosta se razlikuje. U običnoj školi djeca osim likovnih zadataka moraju raditi i ono što ne vole pa imaju manje slobodnog vremena, a ovdje tjedan dana rade samo jednu stvar. Ovdje, u Školi stvaralaštva, je opuštenije i lakše raditi. Druga stvar, ovdje su djeca koja su birana, dakle nadarena su za rad s keramikom i to ih zanima. Često se umorimo, ali poslije smo sretni jer smo bili umjetnički produktivni, iz nas je izašlo nešto lijepo. Neka djeca koja su ovdje počela sada su već akademski umjetnici i profesori na akademijama, ali su tu inicijalnu motivaciju dobili ovdje. To je dokaz da je ono što je ovdje napravljeno, dobro napravljeno. To se ne može platiti.
Koliko se razlikuju programi grafičke i keramičke radionice?
Programi se razlikuju od voditelja do voditelja, oni biraju kako obraditi središnju temu. U grafičkoj se više pažnje posvećuje crtanju, a u keramičkoj oblikovanju iako i oni ocrtavaju.
Inače ste u svijetu keramičke umjetnosti poznati po eksperimentiranju s različitim materijalima, koliko u Školi stvaralaštva eksperimentirate s njima?
Jako puno, ovdje svaki put imamo neku novu tehniku. Ja se puno krećem po svijetu i brzo doznajem za novitete pa to odmah primjenjujem u Školi stvaralaštva. Specifičnost Keramičke radionice je u tome što imamo jako malo vremena u odnosu na ono što radimo pa moramo raditi s posebnom vrstom gline koja podnosi ‘šokove’, tj. jako se brzo suši i hladi. Prošle godine smo uveli i tehniku savijanja stakla kojeg smo spajali s keramikom. Svake godine ovdje pečemo keramiku RAKU tehnikom i djeca su njome jako zadovoljna, to je poseban doživljaj. Performans koji je dobar za promatranje, rad i socijalizaciju jer si djeca pomažu: jedan vadi, jedan stavlja, jedan čisti, jedan trpa piljevinu i to je općenito jedan zajednički posao.
Možete li nam ukratko opisati što je RAKU?
To je stara tehnika pečenja keramike, koja potječe iz Japana i nastala je vrlo slučajno. Stvar je u tome da se predmet koji je već prethodno pečen – biskvit, oboji i stavi još jedanput peći na visoku temperaturu od 960°C-980°C, ali se prethodno umoči u piljevinu, travu ili nauljane krpe i zatvori se, tzv. redukcija, bez pristupa kisika. Nakon 15-20 minuta se otvori i onda se događaju posebni procesi – ako predmet ima bakra, onda bakar pušta crvenkastu boju, ako ima zlata, zlato će izaći na površinu, a ono što nema nekog posebnog elementa bude crno od dima. Glazura popuca i u pukotine dođe dim i nastanu šare. Postoji pet vrsta RAKU-a: originalni japanski kojim se izrađuju šalice za čaj, američki koji je najrašireniji, gori RAKU, dolce RAKU i horse RAKU koji se radi s konjskom dlakom. U radionici koristimo najčešće američki jer je i najlakši.
Utječe li Škola stvaralaštva na Vaš osobni rad?
Svakako utječe, naučim puno u radu s djecom, što im je preteško, a za što su sposobni. Vidim i kako se snalaze u nekim situacijama i s nekim tehnikama pa to primijenim u svom radu.
Što Vas svake godine vraća u Novigrad?
Ja sam ovdje već 30 godina, i svake godine govorim kako ću mjesto voditelja prepustiti nekom drugom, mlađem keramičaru, no onda se ipak vratim jer je ova atmosfera zarazna. Nigdje u Europi nisam susreo ovakav način rada. Škola stvaralaštva Novigradsko proljeće je jedinstvena.

Sara Borzić i Iva Orepić

Tagged with:     , ,

About the author /


KALENDAR

svibanj 2019
P U S Č P S N
« tra.    
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
2728293031  
Ove su stranice kreirali & uredili polaznici Radionice 'Novine na inetrnetu' Novigradskog proljeća 2015.