Svake godine su za red na Novigradskom proljeću zaduženi studenti s učiteljskih fakulteta. Ove godine došlo ih je šestero s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Kako su nas jučer zabavljali u večernjem programu, poželjeli smo saznati nešto više o njima. Proveli smo anketu o popularnosti pojedinih studenata među učenicima. Iako su svi omiljeni među djecom, pobjedu je odnio Kristijan Končinski, među sudionicima Novigradskog proljeća poznatiji kao Kićo. Prvi puta je ovdje i jako se razveselio kada je vidio kako postoji drugačiji način stjecanja znanja. Najviše mu se sviđa kako se radi po cijeloj školi, učenici nisu ograničeni na učionice. Žao mu je što i prije nije otkrio Školu stvaralaštva jer mu je posebno kako ovdje djeca rade što žele, nitko ih ne ograničava. Kićin kolega, Petar Dominik Novak govori kako je također jako sretan što je došao ovamo i kako je ovo za njega velika stvar jer je otkrio potpuno nov način obrazovanja koji će svakako jednog dana upotrijebiti u svom poslu. Ivana Brletić, također studentica, toliko je pod dojmom Novigradskog proljeća da bi nešto slično htjela organizirati u Zagrebu kako bi bilo pristupačnije djeci iz metropole Hrvatske. Oduvijek je umjetnički nastrojena, bavi se pjevanjem, crtanjem, skladanjem, a uz to svira i klavir. Sviđa joj se i odgovornost koja je na njoj za neke učenike jer je to preteča njenog budućeg posla – učiteljice razredne nastave. Anja Radočaj se također priprema za taj posao, a za Novigradsko proljeće je čula i prije no što im je profesorica predložila da dođu ovdje. Prijavila se bez razmišljanja, a sudeći po njenim hvalama o djeci Novigradskog proljeća i Novigradskom proljeću općenito, nije požalila. Ane Čerjan se zainteresirala za Novigradsko proljeće kada je čula da se radi s darovitom djecom, a najviše joj se sviđa kako postoji radionica za svakoga, ‘pokrivena’ su sva područja umjetnosti: riječ, slika, zvuk i pokret. Sa studenticom Lucijom Stepanić smo posljednjom razgovarale zbog toga što je morala u posjet doktoru: jednu djevojčicu za koju se brine boljelo je grlo. Pri dolasku u Novigrad najveća želja bila joj je da upozna nove načine poučavanja djece. Prvih par dana trebalo joj je da se prilagodi kreativnosti Škole stvaralaštva jer je veliki kontrast hrvatskim školama koje su tradicionalne, a sada joj je sve teže jer dolazi kraj. Najviše joj se sviđa kako su voditelji “multiorijentirani”, kako vlada radna atmosfera i među djecom i među starijima. Smatra kako je svrha poučavanja da učitelj postane nepotreban učeniku, trudit će se biti učiteljica otvorena prema učenicima i što više ih poticati na individualan rad.
Sara Borzić i Karla Ušljebrka