Mi sudionici Novigradskog proljeća uvjereni smo da u Novigradu svi sve znaju o Školi stvaralaštva. A je li to istina? Znaju li stanovnici Novigrada što se događa u njihovom malom gradiću? Što kažu učenici, zašto nemaju nastave? Što je to Novigradsko proljeće – skitali smo i pitali uokolo.
Prva stanica bila nam je dućan pokraj novigradske škole u kojem smo od tete prodavačice doznali da su promjene ovih dana vidljive. Školska djeca inače kupuju u tom dućanu, ali sad ih je puno, puno više, i to iz svih dijelova Hrvatske. Zna sve i o Novigradskom, no uputila nam je kritiku da stanovnici Novigrada nemaju priliku vidjeti nastale radove i da bi bilo dobro da se nakon Škole napravi nekakva izložba za javnost koja bi bila postavljena duže vrijeme i dostupna javnosti. Smatra da u Novigradu ne znaju svi za Novigradsko proljeće pa smo mi krenuli dalje u provjeru. Jedna baka rekla nam je da zna sve o Novigradskom jer je imala dva đaka koji su također bili polaznici, a sad su već odrasli ljudi. Tih dana u gradu viđa puno mladih ljudi koji postavljaju pitanja različitim dijalektima. Lutali smo dalje i naišli na učenika OŠ Rivarela koji je oduševljen što nema nastave pet dana i kaže da su se već navikli na praznike u to vrijeme. Nije im krivo. I škola im je vesela i uređena kad se vrate. Onda jedna djevojčica. Zna zašto nema nastave, ali joj do sada nije palo na pamet prijaviti se. Kaže da se učenici za vrijeme održavanja odmaraju, ne svrate baš u školu vidjeti što se zbiva, ali većina ode pogledati završnu priredbu. To je kao neka tradicija. Dostavljač plina nije znao što se ovih dana događa u Novigradu kao ni baka koja prodaje šparoge. Dečko iz slastičarnice dobro je informiran, zna sve Školi, no triput je pogađao koliko se već godina u Novigradu Škola stvaralaštva održava. Treća sreća – 26. Barba iz mjenjačnice kaže da se ništa ne događa, a onda ipak zaključuje da je povećana potražnja za razglednicama i shvaća da je uzrok Novigradsko. I mi smo mu napravili promet. I na kraju ribari, došli smo do lađe, „uhvatili“ par ribara koji su krpali mreže i doznali da svi znaju što je uzrok ovog „šušura“ u Novigradu ovih dana, a jedan mladi ribar koji nam je bio posebno simpatičan, izjavio je: „Znam da je ovih dana Novigradsko proljeće. To su nekakve kreativne radionice za djecu. Kad sam ja bio osnovnoj školi i tada se to održavalo, no nisam bio nadaren pa nisam upao. Sad krpam mreže.“ Pa i to je lijep i koristan posao – komentiramo mi. „Ma ja bih rađe pršut rezao, nego ovo.“ Smijeh.
Napuštamo luku, ribare i lađe i zaključujemo da ne znaju svi u Novigradu sve o Novigradskom proljeću i da bi u Novigradu i ŠIRE trebala jača promocija ove novigradske čarolije, preko medija osobito. Ponekad su najbolji promotori živa riječ i djeca, zato kad se vratite u svoje luke, mladi kapetani, zatrubite u rog i vičite o Novigradskom.
Paula Jozić, Katarina Toljan, Ivan Beletić, Ana Lisica i Tanja Radiković
Loading ...
