Osmislili smo projekt “Pričaj mi priču”. Pravilo je jasno: mi smo zadali rečenicu, a druge radionice je dovrše ili osmisle potpuno novu.
Rečenica koju smo zadali glasi: Dječja lađa bez dna me vodi kroz… Prošli smo kroz sve slobodne radionice (redom: Keramička, Scenska glazba, Scenska 1, Kostimografska, Fotografska, Grafička, Slikarsko-scenografska, Lutkarska, Radijska, Videodokumentarna, Plesna i Literarna). Evo kako izgleda cijela priča:
Dječja lađa bez dna me vodi kroz Novigrad, putujemo glazbom u čijem se ritmu njišemo. Sunce je jutros obasjalo Novigradske prozore i balkone. Mi se nismo tako radosno osjećali zato što nije bilo palačinki s Nutellom. Još smo pod dojmom jučerašnjih lampiona. Škola je okružena šarenim plakatima sa slikom Chuck Norrisa. Ispred škole je čovječuljak koji sjedi i čeka. Svilenkasta i netremice njegova tiha glasnoća nerazvodnjenog postojanja šapće mi sablažnjivo riječi nametljive krhkosti.
Koliko su radionice kreativne i koliko smisla ima naša priča, procijenite sami.
Katarina Toljan i Karla Ušljebrka
Loading ...
