Hospitanti i naša pitanja
Od 16. travnja 2026. do 17. travnja 2026. proveli smo anketu među hospitantima na ovogodišnjem Novigradskom proljeću. Anketu je riješilo 25 hospitanata. Kako su odgovorili na naša pitanja i što su nam otkrili o svojoj ulozi, ili nisu, saznajte u nastavku.
Počeli smo uobičajenim pitanjima poput: koji im je najdraži okus sladoleda, što im je najveća strast, najdraži sport itd., a kasnije ih ispitali što misle o svemu i svačemu. Što smo ih pitali, a što su oni odgovorili, pročitajte ovdje.
Na pitanje koji im je okus sladoleda najdraži 20.8% ispitanika kaže da im je najdraži okus čokolada ili jagoda, a 12.5% je najdraži okus stracciatella. Od ostalih okusa izdvajam mango, višnju i jogurt.
Upitali smo hospitante koja bi životinja bili da moraju birati i zašto. Evo nekih najzanimljivijih odgovora:
„Mačka, zato jer mi se može.“
„Lav. Nitko ga ne zeza.“
„Ljenjivac, da spavam cijeli dan.“
„Patka, jer je glasna i jasna.“
„Papiga jer volim puno pričati.“
Vole li se naši hospitanti više maziti s mačkama ili psima? Njih 41.7% više voli mačke ili pse, 4.2% ne voli niti jedno, a 12.5% ne može odlučiti.
Postoje ljudi koji se rano bude i funkcioniraju jutrom, a neki vole biti dugo budni noću pa spavaju ujutro. Kad smo postavili pitanje hospitantima u kojoj grupi se više vide, odgovorili su ovako: njih 41.7% negdje je između, 37.5% ih je dugo budno noću, a 20.8% ih se rano budi.
Djeca ne vole čitati. To je općepoznata činjenica. Ako negdje nađu film snimljen prema lektiri, prije će ga pogledati nego otvoriti stranice knjige pred njima. A što kažu ispitanici? Bi li oni prije pročitali knjigu ili pogledali film? Njih 33.3% napravilo bi oboje, čak 54.2% pročitalo bi knjigu, a 12.5% ispitanika pogledalo film.
Ljudi često putuju, ali pitanje je kamo? Ponudili smo neke odgovore i oni su odgovorili ovako: 50% bi ih otišlo na plažu pogledati zalazak sunca, 41.7% otišlo bi u planine, a u neki veliki grad otišlo bi 8.3% ispitanika.
Zna se da je dečkima najdraži sport nogomet. Curama… Niti jedan! A kako su se izjasnili hospitanti? Pročitajte najštosnije odgovore:
„Tenis, uspavljuje me.“
„Pilates (licencirana sam trenerica).“
„Nemam ga. Svi su mi isti.“
„Rukomet, bavila sam se njime. Adrenalin na najjače.“
„Ležanje na kauču.“
„Nogomet jer….imam 3 sina.“
„Šetanje. Jer tu jedino ne riskiram fatalan ishod.“
Čime se vi bavite u slobodno vrijeme? To je sljedeće pitanje koje smo postavili hospitantima. Što su nam rekli?
„Pjevam u zboru, treniram, družim se s prijateljima.“
„Volim.“
„Čitanje, rješavanje križaljki…“
„Joga, rukomet, aerobik, šetnja, izlasci, putovanja.“
„Trčanjem, čitanjem i izradom nakita.“
Što se sluša? Moderno ili staromodno? Hmmm…
„Sve i svašta.“
„U kojoj nema harmonike.“
„Rock, jazz, swing.“
„Jazz, techno, pop, rock.“
„Klasiku.“
„Cajke.“
„Duhovnu (katoličku).“
Najveća strast… Koja bi bila vaša? Moja, nemam pojma. Evo što su mi odgovorili ispitanici:
„Poučavanje, al’ stvarno.“
„Pisanje kratkih priča i poezije.“
„Voljenje ljudi i života.“
„Tišina.“
Kakve neobične stvari hospitanti drže u sebi? Najzabavnije odgovore pročitajte ispod:
„Kad sam se rodila, otac je bio uvjeren da je dobio sina, nadjenuo mi muško ime, s društvom slavio rođenje svog sina i na kraju drugi dan saznao da mu se rodila kći.“
„Vodila sam svoju školu stranih jezika pod nazivom Korni Kornjača jer su me tako zvali u osnovnoj školi.“
„Imam ožiljak na glavi koji je nastao zbog puža golaća.“
„Nisam još posve odrasla.“
„Imam 7 kućnih ljubimaca.“
Kakve su anegdote doživjeli na dežurstvima, to je najzanimljivija tema. Što se događalo kad se mislilo da djeca spavaju?
„Noćni je čuvar ljutito došao umiriti hospitante i voditelje misleći da buku rade djeca.“
„Dežurala sam na krivom mjestu.“
„Rekla sam curama da hodaju tiho, kao balerine. Neočekivano, one su sve počele plesati kao balerine i tako ulazile u sobu.“
„Dobili smo dojavu o tulumu na drugom katu desno pa smo redom kucali na sve sobe kako bismo otkrili tko tulumari na balkonu.“
„Upoznala sam Anicu, kninsku kraljicu.“
Osjećaju li se hospitanti nostalgično u društvu djece digitalnog doba, ako da, kada se tako osjećaju?
„Svaki puta kada se sjetim Novigrada i nekih osoba koje sam ovdje upoznala.“
„Ne, živim uvijek u sadašnjem trenutku.“
„Da, kada se prisjetim djetinjstva provedenog kod bake u Osijeku.“
„Osjećam se nostalgično, kako ne. Često. Kad mi nedostaju ljudi i trenutci.“
„Vrlo često otkad radim u školi, nekad zavidim djeci kad se sjetim koliko ih lijepih stvari čeka u životu i koliko će ludih stvari proživjeti. Pogotovo sam nostalgična za studentskim danima.“
Neki govore da djeca žive bez da uživaju u mladosti, ali što misle naši hospitanti?
„Žive u imaginarnom/digitalnom svijetu, dok pravi život neprimjetno prolazi.“
„Zamaraju se previše time što će drugi reći i nesigurni su, ali to je uvijek tako bilo.“
„Definitivno ne uživaju jer su uvjereni da je virtualna stvarnost puno zanimljivija i uzbudljivija od stvarnog svijeta. A sve lijepe stvari prolaze mimo njih da ih ne dožive.“
„Da, jer više nitko ne krade susjedove trešnje.“
„Ne mislim, samo uživaju na drugačiji način.“
„Mislim da su preopterećeni obvezama u školi i izvan nje i da zbog toga ne stignu uživati u svojoj mladosti.“
Jesu li hospitanti bili na Novigradskom proljeću?
„Ne, ali je davno bila moja prijateljica Jagoda koja je napisala pjesmu Naranča.“
„Nastupala sam sa zborom na otvorenju i bila ljubomorna na svu djecu koja su tu.“
„Da, prije točno 30 godina, stekla prijateljicu za cijeli život s kojom sam kasnije proživjela neke od najljepših trenutaka.“
„Da. Ovdje sam imala prvog dečka, a zanimljivo da sam sa većinom i nakon 20 godina u kontaktu.“
„Nažalost ne. U mojoj županiji sam ja pokrenula prošle godine, a do tada nitko za to nije čuo niti bio.“
„Nisam, ali zato sada radim stvari koje nisam uspjela u djetinjstvu.“
Kakvo li je samo pitanje ovo: Sviđa li Vam se Novigradsko proljeće? Naravno! Svi ispitanici na ovo pitanje su odgovorili potvrdno i to nam je jako drago čuti jer je to dokaz da se zabavljamo svi. I djeca i odrasli! No, hoće li se svi opet vratiti? Evo odgovora naših ispitanika:
„Hoću, Novigrad je luka snova i nepresušna inspiracija.“
„Da, definitivno! Ovdje su djeca koja žele sve!“
„Apsolutno! Povezala sam se s jako puno ljudi, upoznala divne kolegice i naučila puno novih vještina.“
„Da. Ima još dosta radionica u kojima želim sudjelovati i učiti.“
„Obavezno, makar se borila rukama i nogama kao i do sada, prvo s onima koji su zaduženi za vođenje moje škole pa dalje prema vrhu jer darovita djeca to zaslužuju. Svima drugima i svemu drugome se posvećuje u nastavi pažnja, a oni nam ostaju negdje na margini. Kome smetaju darovita djeca i kakvo onda društvo želimo?“
U potpunosti se slažem s ovim zadnjim odgovorom. Novigradsko proljeće je prekrasna manifestacija na kojoj i djeca i hospitanti sudjeluju zajedno kao učenici. Svi se vesele i plaču u isto vrijeme, jesu i nisu svakodnevno. Odrasli kažu da na djeci svijet ostaje, ali tu na Novigradskom svijet ostaje svima. Svima koji sanjaju, ljube i prepuštaju se trenutku. Ono je neprocjenjivo iskustvo za sve ljude koji se odluče doći i izrazito smo ponosni što smo mogli biti dio ove prekrasne priče. A sigurna sam da se i hospitanti tako osjećaju.
autorica teksta: Lana Potočnjak
0 Comments