Miroslav Mićanović, hrvatski književnik i pjesnik, rođen je 15. kolovoza 1960. u Brčkom. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje i danas živi i radi u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Objavljuje pjesme, priče, kritike i eseje. Sudionik je hrvatskih i europskih književnih festivala poezije i voditelj brojnih radionica, a kao voditelj Odsjeka zajedničkih poslova u Agenciji za odgoj i obrazovanje tajnik je Novigradskog proljeća na kojem aktivno sudjeluje već 10 godina. Urednik je književnog časopisa Quorum.
Mislite li da Škola stvaralaštva može brojčano rasti i ima li još prostora za otvaranje novih radionica?
Nerijetko se za Školu stvaralaštva kaže da je jedinstvena u Europi, ali ta odrednica jedinstvenosti ne mora biti nužno kompliment – ona ima smisla i dobivat će na važnosti ukoliko se i drugi različiti programi i aktivnosti budu razvijali neovisno o Školi stvaralaštva. Važno je da se Škola iznutra mijenja unutar postojeće okosnice, a svakako joj intencija treba biti da bude pristupačna i otvorena što većem broju učenika.
Ima li AZOO u planu nove slične projekte u kojima bi se poticalo učeničko stvaralaštvo i kreativnost?
Jedan od prioriteta Agencije i MZOS-a kao krovne obrazovne institucije jest sustavno pratiti, poticati i razvijati dječje stvaralaštvo. Iz tog praćenja trebaju se roditi novi programi koje bi provodila Agencija. Naravno, kriza kao i u svim segmentima društva utječe na razvoj i realizaciju novih projekata, ali s druge strane, upravo kriza može i mora biti poticaj za stvaranje novih sadržaja.
Što znači biti u organizaciji Novigradskog proljeća, je li to cjelogodišnji rad i koliko je vremena potrebno za organizaciju?
To je cjelogodišnji rad u kojem sudjeluje cijeli tim stručnjaka. Naravno, treba istaknuti ravnateljicu OŠ Rivarela Davorku Parmać, koja se brine za cijeli niz organizacijskih poslova bez kojih bi funkcioniranje Škole bilo jednostavno nemoguće.
Koliko godina sudjelujete u organizaciji Novigradskog proljeća kao tajnik ?
U Novigradskom proljeću sudjelujem od 2005. godine, s time da sam prve tri godine bio voditelj Literarne radionice, a s vremenom sam preuzeo funkciju tajnika.
Koji bi bio Vaš savjet za naše male novinare i urednike?
S obzirom na trenutnu situaciju medija u Hrvatskoj rekao bih da svaki novinar mora istraživati i propitivati informacije koje se svakodnevno serviraju čitateljima. Važno je obrađivati teme koje će trajati duže od jednoga dana.
Koja radionica je Vaš favorit na Novigradskom proljeću?
Ne bih rekao da imam jednu favorit radionicu, jer ideja same škole jest da radionice međusobno surađuju. Meni su favorit one radionice koje s jedne strane imaju svoju unutarnju živost i koje prepoznaju darovite učenike.
Što nam možete reći o projektu „Pisci na mreži“?
To je projekt virtualnih književnih susreta koji me osobno veseli jer se vrlo brzo vidi neposredna korist. Imamo priliku pozivati pisce koji su trenutno važni na hrvatskoj književnoj sceni, a ujedno zanimljivi učiteljima, nastavnicima i učenicima. Pisci koji gostuju konkretno pokazuju da suvremena hrvatska književnost nije nešto izvan naših života i iskustva, to jest da jezik i književnost nisu nužno metaforični i da svrha književnih tekstova nije samo interpretacija.
Koja je važnost Novigradskog proljeća za obrazovanje i kulturu?
Okupljajući darovitu djecu Novigradsko proljeće razvija i potiče njihovu kreativnost i darovitost. Još je važnija činjenica da djeca prenose iskustva u svoju okolinu. Na taj se način proces učenja širi i na drugu djecu koja nisu izravno uključena u Školu stvaralaštva. U cijelom su sustavu vrlo važni i hospitanti koji trebaju sve naučeno na puno izravniji način prenositi u svoje škole i razrede. Novigradsko proljeće jest prilika da se pokaže darovitost, da se uvidi koji su interesi djece u području izražavanja, što ih zanima, što im je važno u tematskom, sadržajnom i tehnološkom smislu. Na taj način i nama koji smo zaduženi za funkcioniranje sustava postaje jasnije kojim temama se trebamo baviti i što trebamo dalje razvijati.
Sanja Gregorinić i Ana Fonović
Loading ...
