Josip Prudeus rođen je 1944. godine u Samoboru. Osnovnu školu, gimnaziju i Pedagošku akademiju završio je u Slavonskom Brodu te stekao zvanje učitelja predmetne nastave. Službovao je u Slavonskom Brodu, Sibinju, Rabu, Bregani i Samoboru. Radio je i kao voditelj Centra za kulturu u Narodnom sveučilištu Samobor. Bio je zadužen za suradnju s osnovnim školama. Predavao je hrvatski jezik, povijest ili vjeronauk. Utemeljitelj je i prvi urednik Programa za djecu i mladež na Hrvatskome katoličkom radiju. Radio je kao novinar – dopisnik s bojišnica tijekom Domovinskog rata, a nakon uspostave demokratske Republike Hrvatske imenovan je prvim pročelnikom za prosvjetu i kulturu u Samoboru. Nako duljeg istraživanja, još nisam pronašla dječji časopis s kojim nije surađivao. Objavio je 25 samostalnih knjiga dok mu je nekoliko djela prevedeno i tiskano na njemačkom, francuskom, talijanskom i švedskom jeziku. O svojoj književnosti kaže da je objavio dvadesetak knjiga i knjižuljaka, no daleko više razasuo na stotine strana svojih stihova i prozotvorina. Ako je koja i u Vas, slobodno je zadržite jer ne odgovara za daljnju uporabu. Uz sav taj posao, više od tri desetljeća je radio u Školi stvaralaštva (Listopad u Novalji, kasnije Novigradsko Proljeće). Nevelika lađa koja je otplovila iz paške Novalje prije puno godina pronašla je svoj put, svjetlost i čvrsto sidro u Novigradu – tako je Joža Prudeus slikovito opisao dolazak Škole stvaralaštva u Novigrad. Prvih godina bio je voditelj radionica, a nakon ulaska Osnovne škole Samobor u sustav Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH, obnaša dužnost glavnog koordinatora Škole. Josip Prudeus je kao vrstan pedagog, bogatoga teorijskog znanja i praktičnog iskustva zasigurno zaslužio nagradu za Životno djelo osnovnoga školstva. Brojne učenike je doveo do županijskih i državnih natjecanja, a trag je ostavio u svakoj školi u kojoj je radio. Za njegovo djelovanje u školama kaže: “Ja sam književnik pod školskim malim odmorom” , te: “Učitelj koji se ne smije, ne smije među učenike!” Dobio je i „Nagrad Ivan Filipović“ (2008.) za promicanje pedagoške teorije i prakse. Ipak, on za sebe kaže da je dobio nagrade: Velika nagrada zlatnog šipka (dar djece na Novigradskom proljeću); Velered s velikom Zvjezdačom (dar djece na Novigradskom proljeću); Grafičku mapu (dar djece na Novigradskom proljeću); Mamut ogrlicu list – cvijet (dar prijatelja iz Škole stvaralaštva); Nagradu grada Samobora za životno djelo (2004.); Priznanje pape Benedikta XVI. za 60 godina ministriranja (2007.); Državno priznanje “Ivan Filipović” za životno djelo (2008.) i golemu hrpu dragih mu priznanja te je vječni kandidat za Orden rada s nadgrobnim vijencem. Kroz desetljeća provedena u Školi stvaralaštva sakupio je više 300 umjetničkih slika, 200 keramika, notnih zapisa 156 pjesama, stotine DV-a, VHS-a, kao i 3.000 knjiga.
Prošlih godina Joža je bio glavna “faca” na Novigradskom proljeću. Presvlačio se u Crvenkapicu, plašio sudionike po hotelu, pružio jezikovu juhu svima koji nisu nosili akreditacije… Prošle godine Joža je nestao. Po cijelom Novigradu su bili plakati s natpisom: “Traži se Joža!” Na kraju je naša radionica saznala da je Joža nažalost u bolnici. Sve radionice su se ujedinile i napisale mu dirljive poruke. Ipak, Joža se nije dao i javio se na završnoj priredbi.
Ove godine smo proveli kratku anketu u kojoj je glavno pitanje bilo: “Tko je Joža?” Polaznici kojima je ovo prva godina nisu znali ništa o Joži. Nekoliko njih je samo čulo tko je on od prijatelja. Polaznici koji su ipak malo dulje ovdje, prošle su godine vidjeli plakate i čuli nešto o njemu. Bilo je i onih koji nisu imali nikakvog pojma o njemu pa je bilo i odgovora da je to dječak koji bere ljubičice, nečiji nadimak ili su samo u čudu gledali u nas. Polaznici koji su ovdje već dugo godina i koji su ga upoznali govorili su kako je on starac kojega svi vole i koji ih je uvijek dočekivao. Bilo je i onih koji su otkrili kako im je Joža kucao na vrata u dva ujutro i plašio ih. Većina ih je znala da je on jedan od osnivača Škole stvaralaštva. Voditeljica Radionice izrade slikovnice , Sonja Ivić, nam je rekla kako je on njena najveća ljubav, da je on duh Novigrada i da se nada da će nas posjetiti i ove godine. I mi se nadamo da će nas Joža posjetiti, a ako se to dogodi, zasigurno ćete vidjeti na našoj stranici.
Katarina Toljan i Karla Ušljebrka
Loading ...
