Riječi na sunce

Posjetili smo jednu od najrječitijih radionica ovdje na Novigradskom, literarnu. Voditelj radionice zove se Branko Čegec, na radionici su 3 hospitantice (Renata Budak Lovrić, Marijana Trinajstić i Blanka Đimoti Zima) i 15 polaznika.

 

Radionicu započinju “testom” kojim se pokaže ono s čime su polaznici došli na radionicu. Često rade takve vježbe koje su polaznicima vrlo zabavne. Prvi su dan započeli pisanjem pjesama ili kratkih priča na temu Svjetlost. U dosadašnjim radionicama najčešći je oblik poezija, iako je proza postaje sve češći oblik. Većina djece koja dolazi na radionicu zamišlja sebe kao budućeg pisca romana. U zadnje vrijeme sve je više djece koja u svojim pjesmama ne koriste rimu. Za pisanje proze treba više vremena, tako da se i sam voditelj više okušao u pisanju poezije. Dan u radionici obično započinje vježbom na određenu temu, dok se napisani radovi čitaju naglas i analiziraju u drugom dijelu radionice.

Voditelj je, osim na Novigradskom, više  puta bio i  na Goranovom proljeću. Primijetio je da na njega sve više dolaze strani autori, a sve je manje domaćih. Sa svojim je kolegama Miroslavom Mićanovićem i Ivicom Prtenjačom na jednoj turneji u Francuskoj napisao djelo pod imenom Nitko ne govori hrvatski/ Personne ne parle Croate.

Od hospitantica smo intervjuirali Marijanu Trinajstić, profesoricu hrvatskoga jezika. Odlučila se za literarnu zato što ima vrlo mnogo mladih ljudi koji žele i znaju dobro pisati i misli da se to treba njegovati. Misli da se može bolje izraziti poezijom, ali trenutno se na radionici bave prozom i misli da postoji mogućnost da i u tome bude uspješna.

Maša Dobrić je polaznica koju smo intervjuirale. Odabrala je Literarnu radionicu zato što općenito voli pisati i iz tog područja ima iskustva zbog raznih natječaja, ali i zbog toga što se kroz tekstove može puno toga reći. Misli da je atmosfera vrlo ugodna i vrlo poticajna. Neki od njenih najdražih autorica su Anne Plichota i Cendrine Wolf koje pišu serijale o Oksi Pollock koje u zadnje vrijeme čita.

 

Radovi literaraca

Prosuo se!
Ljudi! Prosuo se!
Zapeo? Okliznuo? Ne!
Očešao se u svjetlost
Obučenu u mrak!

Marijana Trinajstić, hospitantica

 

Daleka svjetlost
Tamna soba,
u mračnom kutu sjedi ona.
Tužna lica,
hladnog daha,
Čeka da joj svane.
Ono što na nebu sija,
Ono što mraku ne da mira,
Ono što se tebi smije,
Ona vidjela nije.
I čeka ona sama,
S nadom i suzom,
A u sobi još uvijek tama.

-Lana Domjan, 8.r.

 

Obasjana tama
Tama.
Stoji u mraku.
Tmurna i sama
Polako se kreće
I na prstima
Iza ugla skreće.
Poput nekog duha
Tiho se šulja
Po ormaru ili ispod stola.
Gdje god ju je volja.
No odjednom,
Ugleda tama
Da nešto se kreće
I zatitra svjetlost
Malene svijeće.
Obasja svijeća tamu
Plamenom svojim.
I gle!
Tama više sama ne stoji.
Crnilo njeno
Svijetli se sada
I svjetlost tame
Svuda zavlada.

-Maša Dobrić, 5.r.

 

Gdje je moje svjetlo?

Volim čitati horor romane. Tako sam jednog dana odlučila pročitati novi roman koji sam dobila za
rođendan. Sama sam, pada kiša i nebo paraju munje. Scena iz horora. Taman kada sam bila na 132.
stranici, nestalo je svjetla. Počela sam paničariti jer se u horor romanima uvijek nešto strašno dogodi
kada nema svjetla. Ali nakon dvadesetak sekundi paničnog napadaja, shvatila sam da je samo pregorjela
žarulja. Odlučila sam primijeniti znanje iz Tehničke kulture, jer mi se po ovom vremenu stvarno nije
dalo ići u trgovinu, pa sam, eto, izvukla neke žice i krenula popravljati žarulju. Nije bila jedna od mojih
pametnijih ideja. Toliko sam se zanijela da su se dvije žice, koje to nisu smjele, dotaknule i strefio me
blagi strujni udar. U tom trenutku mi se učinilo da vidim Nikolu i Teslu i Thomasa Edisona i govore
mi: “O, majmunice jedna!“ Nije bilo drugog izbora. Ako želim pročitati roman do kraja, moram skupiti
hrabrost, izaći van i otići do trgovine po novu žarulju.

-Anja Juretić, 7.r.

 

Na svodu moje sobe
Gori svijeća noćnog ormarića
I kako lije kiša tako vosak-
Kap po kap;
a ples boja po svodu sobe,
tek je stranac prerušen
u isčez’o plam,
samotan.

-Lucija Santini, 8.r.

 

 

Sunčica Boban, Eleonora Šafar

foto: Željka Franjković

 

You may also like...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *