Krenimo na put!
Evo nas opet. Isto mjesto isto vrijeme, samo druga tema i druga ekipa. Novigradsko proljeće obilježava svoju 35. godišnjicu postojanja i učenici već pristižu u Luku snova. Zanimalo nas je kako su učenici doživjeli svoj prvi dan i dolazak, stoga smo doznali nešto o dojmovima polaznika o njihovom početku novog putovanja.
Primljeni učenici doputovali su u Novigrad raznim prijevoznim sredstvima. Najčešće autobusima i automobilima. Intervjuirali smo učenike Patrika Krznara i Matiju Lazarića.
Patrik nam dolazi iz Krapinskih Toplica, jednog malog mjesta u Hrvatskom zagorju. Došao je čekati autobus, izvanredno organiziran baš za Novigradsko proljeće, u Zabok. Autobus je kretao rano, da čim prije stigne u Novigrad, što se pokazalo i uspješno, jer je zagorski autobus prvi stigao u Novigrad. Patrik nam je i istaknuo ljepotu Jadranskog mora i hrvatskih planina koje je uočio na putu. Put mu je bio ugodan, bez raskopanih cesta. Na autobus se nije žalio, već je rekao da je bio uredan, te pohvalio vozača. Putovao je sveukupno 5 sati.
Matija dolazi iz Rovinja, pa njegov put nije bio toliko dug kao Patrikov, nego samo oko 40 minuta. Matija nam ističe ljepotu promatranja hrvatskoga krajolika po putu uz rijeku Mirnu, za koju voli reći da je to ponos Republike Hrvatske. Vrijeme na početku puta je bilo pomalo kišovito i oblačno, no do kraja puta oblaci su se raščistili. Matija nam je također ukazao na gužvu na ulazu u novigradski hotel. Čekao je više sati da dođe na check-in.
A to je ono što polaznici prvo zateknu kad dođu na Novigradsko proljeće. Urnebesno dug red za check in. Od onih koji su imali sreće, cimeri su im se već smjestili u sobe, pa su mogli pustiti nekog brižnog člana obitelji u dugom redu, dok se vi smještate u sobu. No, oni koji nisu, morali su i sami proći kroz tu višesatnu gnjavažu. Matija nam je rekao, da je čekao više sati da dođe na red no, kad je u pitanju Novigradsko proljeće, čekanje se uvijek isplati.
Također smo ispitali i Ajdina Alića i Evana Andrešića, dvije putne suprotnosti. Evan živi u Novigradu i kuća mu se nalazi pet minuta od škole, dok Ajdin živi u Vukovaru, pa ga smatramo jednim od ovogodišnjih Novigradskih rekordera za najdulji put od doma do Novigrada
Učenik Ajdin Alić dolazi iz Vukovarsko-srijemske županije i ispričao nam je da je put bio dug i naporan. Put je trajao oko 8 sati, a krenuli su u 6 sati. Također, njegovo putovanje nije bilo jednostavno. Vozio se busom od Županje do Zagreba, a od Zagreba do Novigrada autom. Po putu je igrao društvene igre, što je bilo izvor zabave na dugom putu. Na odmorištima nam je rekao da je stajao oko 5 puta.
Evan Andreašić je učenik koji dolazi baš iz Novigrada, živi 5 minuta od škole. Rekao nam je da ne ostaje u hotelu, već je smješten u udobnosti svoga doma. Evan je već 3 puta prije bio na Novigradskom proljeću. Put na radionice, prešao je pješice, jer mu je tako najjednostavnije.
Bez obzira na put koji su prešli, ili kojim prijevoznim sredstvima došli, čim su se smjestili, učenici su krenuli sklapati nova i osvježavati stara prijateljstva, razgledavati okoliš hotela, igrati zabavne igre ili jednostavno uživati u svojoj hotelskoj sobi.
Nakon večere i službenog otvaranja, polaznici su se smjestili u svoje sobe i uživali u druženju u sobama. Svi su uglavnom zadovoljni smještanjem i držimo palčeve za dobar provod u ostatku tjedna!
Napisali: Thomas Velčić i Mihovil Gorički
