{"id":454,"date":"2026-04-15T09:25:06","date_gmt":"2026-04-15T09:25:06","guid":{"rendered":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2026\/?p=454"},"modified":"2026-04-16T16:17:30","modified_gmt":"2026-04-16T16:17:30","slug":"theodor-de-canziani-senzacija-novigradskog-proljeca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2026\/2026\/04\/15\/theodor-de-canziani-senzacija-novigradskog-proljeca\/","title":{"rendered":"Theodor De Canziani – senzacija Novigradskog prolje\u0107a"},"content":{"rendered":"\n

Svima nam je poznat voditelj Slikarsko-scenografske radionice Theodor De Canziani. \u010covjek koji kreativnost koja se nalazi u glavi preslikava na platno, papir, ponekad i zid. Mnogi ga ne poznaju ispod njegovih \u0161ala i izreka pa smo ga odlu\u010dili intervjuirati. U razgovoru s njim, otkrili smo mnoge uspomene i uvjerenja koji ga \u010dine takvim kakav je. Theodor je ponajprije topla osoba, voli razgovor i otvoren je za razgovor o nekim temama o kojima se \u010desto ne govori. Intervju slijedi u nastavku.<\/p>\n\n\n\n

Kako ste shvatili da se \u017eelite baviti slikarstvom?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U \u017eivotu ima puno trenutaka kad \u010dovjek treba ne\u0161to odlu\u010diti, a ja sam bio relativno neodlu\u010dan jer me mnogo toga interesiralo, \u0161to zapravo nije prestalo, ali sam morao odlu\u010diti kako \u0107u dalje. U stvari, moje primanje zanimanje je povijest likovne umjetnosti, to\u010dnije arhitekture, odnosno radim u \u0161koli, na fakultetu. Puno radim s ljudima pa onda i u ovim kreativnim radionicama koje nisu samo u Novigradu, zato \u0161to je to jedna od mojih \u017eelja – kojih je mnogo.<\/p>\n\n\n\n

Otkad ste na Novigradskom prolje\u0107u?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ja sam jako davno, kao dijete, jedne godine bio u Novalji u \u0160koli stvarala\u0161tva, prije Novigrada, i to mi se jako svidjelo, a onda sam na Novigradsko prolje\u0107e dolazio kao gost. Od 1996.-1997. po\u010deo\u00a0sam dolaziti kao voditelj i sudjelovati u organizaciji.<\/p>\n\n\n\n

Vi ste voditelj s najdu\u017eim sta\u017eem na Novigradskom prolje\u0107u. Jesu li se djeca promijenila i kako od kad vodite radionicu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Otkad vodim radionice promijenilo se sve, promijenio sam se ja. Bitno sam stariji od svojih po\u010detaka na S\u0160NP i i naravno da su druk\u010dija vremena, druk\u010diji su ljudi. Me\u0111utim, kako rastu djeca, tako rastemo mi i umjetnost je u tome da se nastojimo prilagoditi jedni drugima i da nastojimo prona\u0107i ono \u0161to nas ve\u017ee, a ne ono \u0161to nas razdvaja.<\/p>\n\n\n\n

Koje su glavne tri rije\u010di koje ve\u017eete uz Novigradsko prolje\u0107e?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Radost, sloboda i mir. Sloboda je mo\u017eda najva\u017enija, a u sredini je zato \u0161to ja nastojim, u prvom redu dati mogu\u0107nost tome da budemo slobodni. Mislim da u na\u0161em slobodnom \u017eivotu, pa i na kraju u profesionalnom \u017eivotu, imamo velike restrikcije i nemogu\u0107nosti da poka\u017eemo svoju slobodu, a to treba biti na prvom mjestu.<\/p>\n\n\n\n

Je li vam Theodor De Canziani umjetni\u010dko ime?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ja sam se u \u017eivotu zvao svakako. Imam tri imena i prezimena: Theodor Maksimilijan Otto De Canziani Jak\u0161i\u0107. S vremenom su moja tri imena bila previ\u0161e. Ona su samo u krsnom listu, a ja se za ljude zovem Theodor ili Theo. Oni koji su mi bliski i tamo gdje \u017eivim, u Rijeci, me zovu Theo, pa i sudionici Novigradskog prolje\u0107a me zovu Theo. Me\u0111utim, u Opatiji, otkud je moja nona, tamo su me zvali Tedi. Na ta dva mjesta, koja su na 20-ak kilometara, ipak sam zvan razli\u010dito pa onda to ima veze i s mojim prezimenima. Prije 20 godina sam iz pravnih razloga morao odustati od jednog prezimena. Sad sam Theodor De Canziani. Budu\u0107i da sam jako vezan za javni prostor, ima puno toga objavljenoga pod dva prezimena na internetu i to ostaje. Neki ponekad koriste i moje prezime koje sam prije nosio kao svoju cjelotu. De Canziani je obiteljsko prezime i jedan dio moje obitelji je iz Venezije, jedan iz Istre, jedan iz Dalmacije i te obitelji su se susrele. Svatko je do\u0161ao sa svojeg kraja i ja sam primjer toga da se stvorila neka nova kvaliteta. Zato govorim kajkavski, \u0161tokavski i \u010dakavski. U \u0161koli sam u\u010dio talijanski i hrvatski, moj materinski jezik je talijanski, ali sam i nau\u010dio hrvatski, relativno kasno.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to zapravo zna\u010di va\u0161e mjaukanje?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ja se volim \u0161aliti. Volim opu\u0161tenu atmosferu i kad vidim da je atmosfera mo\u017eda te\u0161ka ili napeta, do\u0161ao sam do toga da je dobro napraviti neki trenutak koji \u0107e biti suprotnost stvarnosti koju \u017eivimo. Onda npr. kad pi\u0161emo neki te\u017eak test, onda ja odjednom mjauknem ili zalajem i to je zato da se opustimo, napravimo jednu le\u017eerniju atmosferu. Kako je do\u0161lo do mjau, vau to ni sam ne znam. To je evoluiralo, pa je od mjau i vau do\u0161lo i mjaf, \u201ekad maca misli da je pesek\u201c ili \u201epesek kad misli da je maca\u201c, pa je do\u0161lo \u201eja sam sretna djeca\u201c, pa je do\u0161lo \u201emacamalamacamalatojejednarije\u010d\u201c. <\/p>\n\n\n\n

Bilo je vi\u0161e tih nekih \u010dudnih smije\u0161nih re\u010denica koje kad se ponavljaju zapravo postaju bliske svima i onda nas ve\u017eu za neki prostor ili doga\u0111aj. Zapravo je opu\u0161tanje ono \u0161to i meni treba i zato kad najvi\u0161e mjau\u010dem, to zna\u010di da sam na neki na\u010din nemiran zbog ne\u010dega (smijeh). To ne zna\u010di da sam ja tu\u017ean, nemir je i vesela stvar. Onda to \u017eelim izraziti i ne mislim da moram \u0161utjeti.<\/p>\n\n\n\n

Kako bi opisali sebe kad jeste na Novigradskom i kad niste?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 To je \u010desto pitanje, svih nas koji sudjelujemo na Novigradskom prolje\u0107u. Svi smo ovdje u nama dragom svijetu i svijetu koji smo si mo\u017eda kreirali da nam u njemu bude ugodno i zato smo ovdje druk\u010diji. Sigurno smo druk\u010diji u kontaktu s drugim ljudima u na\u010dinu na koji \u017eelimo prenijeti svoja iskustva, znanja pa i pokazati svoje emocije drugima. Mo\u017eda smo tu slobodniji jer poznajemo Novigrad kao svoj dom u kojem se pona\u0161amo druk\u010dije nego \u0161to se pona\u0161amo u dru\u0161tvu koje ne poznajemo. Novigrad je okolina koja nam je draga i ugodna, bez opasnosti, a to vrlo \u010desto nemamo u svakodnevnom \u017eivotu. Tamo se nalazimo s ljudima koje ne poznajemo, koji nam izravno i neizravno pokazuju da nam nisu skloni pa nastojimo malo glumiti ne bismo li se za\u0161titili. U Novigradu to ne trebamo, zato je ovdje potpuno druk\u010dije nego drugdje. Neki ljudi koji su me prvotno poznavali tu u Novigradu, a kasnije na raznim u\u010dili\u0161tima, su rekli \u201eTi nisi isti\u201c, no ja jesam isti. Iako nisam u svim situacijama isti, jer to nije mogu\u0107e. Treba uvijek postojati i druga strana za komunikaciju, nije dovoljna jedna. Mislim da sam uvijek otvoren za mogu\u0107nost komunikacije, naravno da istu otvorenost tra\u017eim i s druge strane i ako to ne postoji, onda \u0107emo te\u0161ko komunicirati.<\/p>\n\n\n\n

Kako ste shvatili ovogodi\u0161nju temu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Sudjelovao sam u kreiranju mnogih tema u Novigradskom prolje\u0107u, ova tema nije moja, nego sam saznao za nju prije nego \u0161to je objavljena. Za mene je ovo tema koja nije na prvu jednostavna. Mo\u017ee biti shva\u0107ena jako jako jako jako jako veliko, duboko, slojevito, mogli bismo o njoj filozofirati, mogli bismo s njom imati grupnu terapiju tako da ka\u017eemo \u0161to mi jesmo, a \u0161to nismo i \u0161to to za nas zna\u010di. Temeljno je to kontrast, bilo \u010dega – bijelog i crnog, velikog i malog, o\u0161trog i mekanog, svjesnog i nesvjesnog. Kad jesmo mo\u017ee biti i da nismo i onda kad netko misli da mi nismo, mi jesmo tu prisutni na neki na\u010din. Sad bismo daleko oti\u0161li kad bih ja pri\u010dao o svojim uvjerenjima, vjerovanjima itd., ali mi vrlo \u010desto ne \u017eelimo da netko iz na\u0161e svakodnevice oti\u0111e. Na\u017ealost, ljudi se presele, izgubimo \u010dlanove obitelji, ku\u0107ne ljubimce, najmilije, izgubimo prijatelje… Ne zato \u0161to ih izgubimo zauvijek, dok smo mi \u017eivi oni \u017eive u nama, ali gubimo ih na onaj fizi\u010dki, stvarni na\u010din. Me\u0111utim, dok mi osje\u0107amo i \u017eivimo, osobe koje su nam va\u017ene, trenutci koje cijenimo su \u017eivi i ostaju s nama.<\/p>\n\n\n\n

Kao jedan od voditelja koji su najdu\u017ee voditelji radionica na Novigradskom prolje\u0107u, \u0161to biste poru\u010dili djetetu koje se \u017eeli prijaviti na Novigradsko prolje\u0107e po prvi put?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Do\u0111ite da biste do\u017eivjeli ne\u0161to \u0161to niste do\u017eivjeli nigdje drugdje. Do\u0111ite da biste isprobali sve svoje mogu\u0107nosti, sposobnosti. Do\u0111ite da vidite da postoje ljudi poput vas, bilski vama: s puno interesa, \u017eelja i ideja jer je to ne\u0161to \u0161to vas onda mo\u017ee inspirirati za rad u svakodnevici.<\/p>\n\n\n\n

Theodor i ja razgovarali smo vi\u0161e od pola sata. Upoznao sam ga i shvatio da se uistinu radi o jednoj vrlo kreativnoj i otvorenoj osobi, koja se ne boji izraziti svoje mi\u0161ljenje, govori o problemima, pa \u010dak i suo\u010diti se s njima. U svom \u017eivotu, smatra kako je najbitnije izraziti se na kreativan i vedar na\u010din. <\/p>\n\n\n\n

Zahvalio bih Theodoru na odvojenom vremenu za intervju i na iskrenim odgovorima koje je davao. Ljudi mogu u\u010diti od njega i primijeniti njegove po\u0161alice u svom \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

tekst i fotografija: Mihovil Gori\u010dki<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mjauuuuuuu<\/p>\n","protected":false},"author":3239,"featured_media":459,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[39,30,32],"tags":[],"class_list":["post-454","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novigrad","category-radionice","category-slika"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2026\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/454","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2026\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2026\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2026\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3239"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2026\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=454"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2026\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/454\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":796,"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2026\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/454\/revisions\/796"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2026\/wp-json\/wp\/v2\/media\/459"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2026\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=454"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2026\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=454"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2026\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=454"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}