Dragi na\u0161i raspjevani, rasplesani, kreativni putoholi\u010dari – dobrodo\u0161li na jo\u0161 jedan dugoi\u0161\u010dekivani skup putnika i avanturista.<\/p>\n\n\n\n
Nudimo \u0161aroliku paletu emocija i destinacija, a ovaj tjedan smo se okupili da pro\u017eivimo razli\u010dite oblike putovanja. Putovat \u0107emo u razne sfere postojanja \u2013 u dubine na\u0161ih likova, u razna prostranstva ovog svijeta, u snove, sje\u0107anja, gdje god nam je srcu milo. Tijekom na\u0161eg putovanja nai\u0107i \u0107emo na raznorazne saveznike koji \u0107e nam biti od pomo\u0107i \u2013 dijalozi, monolozi, razli\u010dite tehnike pisanja, poezija i, naravno, uvijek prisutna ma\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n
Ta putovanja ne\u0107e imati cijenu, ali \u0107e vas odvesti kamo god po\u017eelite. Najve\u0107i saveznici bit \u0107e va\u0161i suputnici \u2013 novi prijatelji s kojima \u0107ete se prvog \u010dasa osje\u0107ati potpuno strano, a u drugom kao da se znate od ro\u0111enja. Upravo \u0107e vas \u010darobna mo\u0107 literarnog umije\u0107a, koje svi posjedujete, povezati i u\u010diniti nasljedovateljima spisateljskih prijestolja.<\/p>\n\n\n\n
Spoznat \u0107ete svoja, vjerojatno, skrivena knji\u017eevna umije\u0107a dok \u0107e va\u0161im mislima neprestance strujiti ideje o novim kompleksnim likovima kojima \u0107ete svojim rije\u010dima pru\u017eiti dah \u017eivota i postojanja. Putovanje ne\u0107e uvijek biti lako i glatko \u2013 nadahnu\u0107a \u0107e presu\u0161ivati, \u017eelja \u0107e katkad htjeti izostati \u2013 ali, strast prema rije\u010dima gonit \u0107e vas do samoga kraja \u2013 kada \u0107ete ponosno gledati na plejadu papira ispunjenu zamislima za koje nikada niste niti sanjali da le\u017ee duboko u dubinama va\u0161ega bi\u0107a. Da ne duljimo, slu\u017ebeno progla\u0161avamo ovaj skup otvorenim.<\/p>\n\n\n\n
Sretan put.<\/p>\n\n\n\n
Grupni rad<\/strong><\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n PJESME<\/strong><\/p>\n\n\n\n MORE<\/em><\/p>\n\n\n\n Svako jutro<\/p>\n\n\n\n Na pu\u010dini se bude vali<\/p>\n\n\n\n Galebovi lete<\/p>\n\n\n\n Valjaju se \u017eali<\/p>\n\n\n\n S njima ribari<\/p>\n\n\n\n U luku dolaze<\/p>\n\n\n\n Da \u010duju pri\u010de<\/p>\n\n\n\n Da \u010duju pjesmu<\/p>\n\n\n\n Koju ove zore<\/p>\n\n\n\n Vjetrovi donose<\/p>\n\n\n\n Kad padne mrak<\/p>\n\n\n\n I utihne sav \u017eamor<\/p>\n\n\n\n Ti\u0161ina se spusti<\/p>\n\n\n\n nad kamenim gradom<\/p>\n\n\n\n nema pjesme<\/p>\n\n\n\n nema ni glasa<\/p>\n\n\n\n ostajemo<\/p>\n\n\n\n samo more<\/p>\n\n\n\n ja<\/p>\n\n\n\n I jedna barka<\/p>\n\n\n\n Luke Saltari\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n NARU\u010cJE<\/em><\/p>\n\n\n\n Ja znam da me ona<\/p>\n\n\n\n U svom velikom srcu nosi<\/p>\n\n\n\n Kad joj se pramen<\/p>\n\n\n\n Na kosi<\/p>\n\n\n\n Tako nje\u017eno nji\u0161e<\/p>\n\n\n\n I najbolji pisac<\/p>\n\n\n\n O njenoj krhkosti \u017eeli da pi\u0161e<\/p>\n\n\n\n Kad mogu prepoznati<\/p>\n\n\n\n Njezina skrivena krila<\/p>\n\n\n\n Ja pogledam njene ruke<\/p>\n\n\n\n Njene ruke su kao svila<\/p>\n\n\n\n I kada vidim njezine nje\u017ene ruke<\/p>\n\n\n\n Kad vidim da u ko\u017ei se kriju<\/p>\n\n\n\n Njene najve\u0107e muke<\/p>\n\n\n\n vidim da bore na njenom licu<\/p>\n\n\n\n Njenog \u017eivota su orisi<\/p>\n\n\n\n I Svi ovija\u010di moga srca<\/p>\n\n\n\n Njezini su potpisi<\/p>\n\n\n\n dok me ona tako s ljubavlju ljulja<\/p>\n\n\n\n Ja gledam u njene o\u010di<\/p>\n\n\n\n Njene o\u010di su poput bisera i dragulja<\/p>\n\n\n\n Kada na kraju pogledam cijeli<\/p>\n\n\n\n Njezin lik<\/p>\n\n\n\n I njeno srce<\/p>\n\n\n\n Sna\u017eno kao \u010delik<\/p>\n\n\n\n \u017delim je toplo zagrliti<\/p>\n\n\n\n I le\u0107i u naru\u010dje mamino<\/p>\n\n\n\n I s rosom da skupa<\/p>\n\n\n\n Uz zoru ranimo<\/p>\n\n\n\n Mirta Greguri\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n DU\u0160I EUROPSKE CIVILIZACIJE<\/em><\/p>\n\n\n\n Kada se vratim \u0161est mjeseci iza<\/p>\n\n\n\n Mislima mi odzvanja samo jedno mjesto \u2013 Piza<\/p>\n\n\n\n Vidim toranj, baziliku, travnjake i strast<\/p>\n\n\n\n Slava talijanske obale moja jedina je slast.<\/p>\n\n\n\n Ondje prvi put nisam osjetio samo\u0107u<\/p>\n\n\n\n I\u0111oh gdje god, bilo kamo, radio sam \u0161to ho\u0107u.<\/p>\n\n\n\n Renesansa, Botticelli, Petrarca, sinje more<\/p>\n\n\n\n Jutrima promatrah krvave, rumene zore.<\/p>\n\n\n\n Ve\u010dernja svje\u017eina i udaljene gore<\/p>\n\n\n\n Skrivale su moju \u017ealost, moju muku, patnju i bore.<\/p>\n\n\n\n Dodirivao sam gondole i \u0161arene kanale<\/p>\n\n\n\n Zbog njih sve nemirne misli same su stale.<\/p>\n\n\n\n Kro\u010dio sam kroz svaku ulicu i crkvu<\/p>\n\n\n\n Ondje polagao svoj \u010demer, \u017eal i \u017ertvu.<\/p>\n\n\n\n Sad sje\u0107am se \u2013 kada po\u0111oh ku\u0107i<\/p>\n\n\n\n Masku svakodnevice bilo mi je te\u0161ko navu\u0107i<\/p>\n\n\n\n No \u017ealio nisam bio puno<\/p>\n\n\n\n Povratkom uzvikivah ,,Italijo, sre\u0107e moje kruno,,<\/p>\n\n\n\n Posvetit \u0107u toj zemlji mno\u0161tvo pjesama i poema<\/p>\n\n\n\n Ta du\u0161a civilizacije puna je divnih, divnih tema<\/p>\n\n\n\n Vjerujem da vratit \u0107u se ondje i vje\u010dnu sre\u0107u na\u0107i<\/p>\n\n\n\n Svaki dan tuge od sad je za me sve kra\u0107i i kra\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Karlo Cvrtak<\/strong><\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n SVE \u0160TO MOGU<\/em><\/p>\n\n\n\n Putujem sobom<\/p>\n\n\n\n Do kreveta u snove<\/p>\n\n\n\n Tamo<\/p>\n\n\n\n Mogu sve \u0161to po\u017eelim<\/p>\n\n\n\n Mogu vidjeti kako izgleda neki grad kojeg nisam posjetila<\/p>\n\n\n\n Mogu biti \u017eivotinja<\/p>\n\n\n\n Mogu biti slika u muzeju koja promatra ljude<\/p>\n\n\n\n I koju ljudi promatraju<\/p>\n\n\n\n Mogu biti bilo koje zanimanje<\/p>\n\n\n\n Iskusiti se u svakom poslu<\/p>\n\n\n\n Posjetiti gradove od kartona<\/p>\n\n\n\n Imati super mo\u0107i<\/p>\n\n\n\n Mogu biti \u0161kolska klupa<\/p>\n\n\n\n I\u0161arana potpisima djece<\/p>\n\n\n\n Kojima je dosadno na satu<\/p>\n\n\n\n Ili koji su zadnja godina i rastaju se od pravljenja<\/p>\n\n\n\n \u0160kolskih uspomena<\/p>\n\n\n\n Mogu se na\u0107i u \u0161arenilu boja<\/p>\n\n\n\n A mogu biti i dio crno-bijelog svijeta<\/p>\n\n\n\n Mogu biti kraljica i imati krunu<\/p>\n\n\n\n A mogu biti i vje\u0161tica<\/p>\n\n\n\n Mogu biti kip na koji \u0107e sletjeti ptice<\/p>\n\n\n\n I cvrkutati<\/p>\n\n\n\n Mogu plesati bez trema<\/p>\n\n\n\n Putovati do oblaka<\/p>\n\n\n\n I zaspati na njima<\/p>\n\n\n\n Mogu povesti prijatelje<\/p>\n\n\n\n Mogu na\u0107i ljubav \u017eivota<\/p>\n\n\n\n Mogu biti vlak koji \u010deka svoje putnike<\/p>\n\n\n\n Mogu do\u010dekati i putnike kojima je putovanje vje\u010dno zavr\u0161ilo<\/p>\n\n\n\n Mogu biti najsjajnija zvijezda kumove slame<\/p>\n\n\n\n Mogu na\u0107i novi svijet<\/p>\n\n\n\n Ili pisca koji upravo stvara jedan<\/p>\n\n\n\n Mogu sve<\/p>\n\n\n\n Mali milijun stvari<\/p>\n\n\n\n A u\u010dili su nas u \u0161koli da snovi traju 2-3 minute<\/p>\n\n\n\n Lorena Kova\u010d<\/strong><\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Pozdrav Novigradskom putovanju<\/p>\n\n\n\n Pozdrav suncu \u0161to u Novigradu sja<\/p>\n\n\n\n Pozdrav moru \u0161to nas svako jutro do\u010deka<\/p>\n\n\n\n Pozdrav \u0161koli \u0161to nam svoja vrata otvara<\/p>\n\n\n\n Pozdrav jutarnjoj tjelovje\u017ebi \u0161to nas svako jutro probudi<\/p>\n\n\n\n Pozdrav Hotelu \u0161to nas \u010duva i spaja<\/p>\n\n\n\n Pozdrav ru\u010dku, doru\u010dku i ve\u010deri \u0161to dr\u017ei na\u0161e trbuhe punima<\/p>\n\n\n\n Pozdrav autorici \u0161to nas u\u010di i na\u0161e snove ostvaruje<\/p>\n\n\n\n Pozdrav svim \u0161alama \u0161to nas nasmijavaju svakog dana<\/p>\n\n\n\n Pozdrav studentima \u0161to bacaju osmijeh na na\u0161a lica<\/p>\n\n\n\n Pozdrav prolje\u0107u \u0161to u Novigrad je stiglo<\/p>\n\n\n\n Pozdrav svim u\u010denicima \u0161to nedostajat \u0107e mi<\/p>\n\n\n\n Pozdrav Novigradu \u0161to poklanja nam svojih tjedan dana<\/p>\n\n\n\n Pozdrav Novigradskom prolje\u0107u \u0161to na\u0161e snove s nama sanja<\/p>\n\n\n\n Lana Bateli\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n UNUTARNJI MONOLOZI – fragmenti<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ne mogu vi\u0161e. Dosta mi je svega. Stalno me proganjaju ta dva stara zanovijetala, nigdje mira. Put mi zvu\u010di sve primamljiviji. Ali ne \u017eelim, ne\u0107u obi\u010dan put. Trebam ne\u0161to, neko mjesto gdje \u0107u biti sretna. Zapravo ne, trebam mjesto gdje \u0107e svi biti sretni. Svi, bez iznimke\u2026 dosta mi je namrgo\u0111enih lica koja me prate, meni treba ne\u0161to glasno, \u017eivo. Da se svi smiju, da nitko nema briga. Brige su ionako smislili stariji da bi nas mla\u0111e sprje\u010davali u preglasnom smijehu. Da, zapravo ba\u0161 dobra ideja. Otputovati tamo gdje su svi sretni-najsretniji. Makar…nisam sigurna da znam takvo mjesto. Po \u010demu se uop\u0107e ljude mo\u017ee prepoznati kao sretne… po razvu\u010denim ustima, iske\u0161enim zubima— to znaju i psi napraviti. Da bar ljudi imaju rep kao psi, pa da njime ma\u0161u. Bi li to bilo ba\u0161 od sre\u0107e… ili mo\u017eda od veselja… ne bih rekla da je to dvoje isto. Sre\u0107a stoji negdje dublje od tijela. Mo\u017eda je zato ne mo\u017eemo na drugima prepoznati… Ne mo\u017ee sre\u0107a biti samo jedan trenutak, kad ljudi sre\u0107u nazivaju zdravlje, dug \u017eivot i lijepo cvije\u0107e. Sva\u0161ta zapravo. Ne bih rekla ni da je u smijehu stvar. Ni u veselju. Sretni smo i ako ne ma\u0161emo repom. Ne znam… ako ne zna, kako mogu znati da sam sretna…mislim da \u010dovjek to osjeti prije ili nakon \u0161to tu sre\u0107u izgubi.<\/p>\n\n\n\n Dobro, geografsko mjesto sigurno nije \u2013 pa moje mjesto bi moglo biti sretno, vjerojatno i je, samo su ljudi nesretni…ili… uf, ba\u0161 sam na\u0161la razmi\u0161ljati o tome prije spavanja. Vjerojatno su razlozi samo biolo\u0161ki. Makar, nisu ljudi na svim mjestima sretni. Iako se na nekim mjestima osje\u0107aju bolje.. \u0160teta \u0161to to nije univerzalno. Ili mo\u017eda samo nisu na\u0161li pravo mjesto.<\/p>\n\n\n\n Ma nije. Nije stvar u tome. Stvar je u spokoju. Stvar je u osje\u0107aju da si dobro. U osje\u0107aju da… da se osje\u0107a\u0161 sposobnim postojati na tom mjestu i u tom trenu, bez obzira na to \u0161to se oko tebe doga\u0111a. Postojati, u miru. Istinski.<\/p>\n\n\n\n Nikolina Gmaz<\/strong><\/p>\n\n\n\n Vrata su bila visoka i uska. Imala su zlatnu okruglu kvaku bez brave. Na ulazu je bila jedna od onih stvari u \u0161to stavlja\u0161 ki\u0161obran. Svi su bili na podu. Stolci su bili drveni i stari kao da \u0107e puknuti \u010dim se sjedne\u0161 na njih. Svi su konobari imali crvene cipele s obzirom na to da se restoran zove Plava rupa. Barem je jedan dio bio istina. Svi su tanjuri bili druga\u010diji, jedan s cvije\u0107em, jedan s vo\u0107em i jedan prazan. Na mjestu pepeljare stajao je tanjur, a pored papra i soli stajao je za\u010din koji je imao okus po tunu. Zidovi su bili ispunjeni slikama hrane, navodno je to meni. Jedina svjetla su bila na stolu. Usprkos svemu tome hrana je bolja nego bilo gdje drugdje.<\/p>\n\n\n\n Petra Dui\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ma ja ne znam jel ja uop\u0107e dobro \u010ditam kartu\u2026 ali kao trebalo bi biti na pola puta\u2026. Da se na\u0111emo na pola puta, na pola prkosa i pola ponosa…. anyways. Bilo je i vrijeme. Ako su moje ra\u010dunice to\u010dne, dva mjeseca se ja ovdje smrzavam. Ajde sre\u0107a pa medvjedi spavaju… \u010dekaj, \u0161ta se to \u010duje… ma ziher nije medvjed, ne mo\u017ee bit. Bar se nadam da ne mo\u017ee bit. Kaj ako se neki probudi, jel uop\u0107e mo\u017ee tak naglo iz zimskog sna. Vidi ti to, sunce ve\u0107 zalazi. Zar nije maloprije svanulo… vjerojatno bih trebao postaviti \u0161ator kao i svaki normalan \u010dovjek. Nije da normalni ljudi idu na putovanje ovako, kao muhe bez glave, ali dobro. Aaaa ovaj put je blatnjav, \u010dizme su mi u raspadu sistema. Ne\u0107u se \u017ealit, dugo su i izdr\u017eale. Moram izbjegavati ga\u017eenje li\u0161\u0107a da \u0161um ne probudi nekog medvjeda… jedan, dva, jedan, dva—- hm \u0161to mislimo o onoj podlozi tamo… skroz solidno mjesto za prespavati… aj tu \u0107u. Napokon da vi\u0161e skinem ovu torbu s le\u0111a.<\/p>\n\n\n\n Laura Barbir<\/strong><\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Odlazim.<\/p>\n\n\n\n Sretan sam kao nikad prije.<\/p>\n\n\n\n Pariz je moje uto\u010di\u0161te.<\/p>\n\n\n\n Rekli su mi da \u0107u se izgubiti<\/p>\n\n\n\n I da on nije mjesto za mene<\/p>\n\n\n\n Nemam ih potrebe slu\u0161ati<\/p>\n\n\n\n \u017delim oti\u0107i i izgubiti se<\/p>\n\n\n\n U \u0161arenilu i vrevi grada<\/p>\n\n\n\n Toliko novih avantura za probati<\/p>\n\n\n\n Toliko novih jela za probati<\/p>\n\n\n\n Posjetit \u0107u dobro\u0107udnog diva Ajfela<\/p>\n\n\n\n I u\u017eivati u zagonetnom smije\u0161ku gospo\u0111e Lize<\/p>\n\n\n\n Postoji li i\u0161ta bolje?<\/p>\n\n\n\n Od te me avanture dijeli samo jedan dan<\/p>\n\n\n\n Parizu, dolazim<\/p>\n\n\n\n Dominik Latin<\/strong><\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n I sam je Shakespeare svom Hamletu udijelio dilemu koja ga poput predatora progoni \u201ebiti ili ne biti?!\u201c Sam ovaj trenutak sigurnost simbola litice i nepredvidivost udaljene modre izmaglice pu\u010dine. Nu to je moja jedina dvojba.<\/p>\n\n\n\n Na\u0111oh se na raskr\u0161\u0107u, postadoh malen cvijet, pupoljak izme\u0111u dviju razdaljina koje svojim posebitostima tra\u017ee i prisebnost duha i fleksibilnost uma. U mene ni\u0161ta od toga nije razvijeno. Uloga koja mi je pri ro\u0111enju dodijeljena suzila je vidike moje na umjetan sjaj kao onaj u kamenice na dnu Adrije i na usiljen smije\u0161ak kao u drevne japanske gej\u0161e. Osje\u0107am lahor, udi\u0161em zrak natopljen gorkim suzama mora. Zora je. Rujna je zora. Svanulo je. Stojim na samom kraju. Vrijeme novoga po\u010detka, vrijeme svr\u0161etka kraja. Meka zemlja upija moje noge, skup par talijanskih ko\u017enih cipela, kojima se divila gotovo cijela londonska bur\u017eoazija, postaje ni\u0161tavnim pred onim \u0161to me o\u010dekuje. Kosa mi se vijori na zraku mekom poput pamuka i plavom poput mrtva\u010dkog baldahina. Previ\u0161e mislim. Misli krvolo\u010dno me izjedaju. Inficiraju me strahom – strahom od mene, od njega, od njih, nje.<\/p>\n\n\n\n Vidim ju – pru\u017ea mi ruku. Dodirujemo se. Ko\u017ee nam se stapaju u jedno tanko\u0107utno tkivo. Biseran osmijeh me zasljepljuje. Radi\u0161na zemlja upija otu\u017ean posve umrtvljen naboj iscrpljenog tijela.<\/p>\n\n\n\n Gdje sam? \u0160to tra\u017eim, \u0161to \u010dinim, \u0161to \u017eelim? Koji \u0107u glagol odabrati – imati ili biti.<\/p>\n\n\n\n Koji \u0107u glagolski na\u010din u\u010diniti vodiljom mojega postojanja – ho\u0107e li to biti imperativ \u2013 imanje, brak, djeca, Harold, normirani London. Ili kondicional \u2013 \u017eelja, sloboda, o\u0161troumnost, dah ispunjen hranjivim mineralnim tvarima Majke Ljubavi.<\/p>\n\n\n\n Zora je. Zaboravljam na sada\u0161njost. Njezin je dodir sveprisutan. Ho\u0107u li stradati? Ho\u0107e li umrijeti? Ima li bijeg smisla? Ima li u prisutnosti traga odsutnosti? Di\u0161em, osje\u0107am, prija i boli. \u010covjek sam. Biram. Ali \u0161to? Biram li zoru ili sumrak? Liticu ili morske dubine? Visine ili \u0161irine? Biram li strogost njegova stava ili strast njezina pogleda? Biram li let ili stajanje? Biram li ono \u0161to je dobrohotno drugima ili samo meni? Zapostavljam li se toliko? Puno pitanja, a tako malo odgovora.<\/p>\n\n\n\n Ja\u2026 Filozofijom \u0107u samo dublje zarinuti bode\u017e zbilje u svilene paravane svoje du\u0161e. Slijedit \u0107u je. Voljet \u0107u je. Bit \u0107u ropkinja njezine umjetnosti, bit \u0107e muza moga pera. Odabirem nju – odabirem njezinu slobodu, njezinu krvavu zoru, njezin pra\u0161an put, njezine planine za kojima \u010deznuh od kada se rodih u utapaju\u0107em crnom mulju pla\u0161ljive doline.<\/p>\n\n\n\n Sko\u010dit \u0107u! Bit \u0107u prisutna! Bit \u0107u tu!<\/p>\n\n\n\n Karlo Cvrtak<\/strong><\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n DIJALOZI – fragmenti<\/strong><\/p>\n\n\n\n L Kako su ti lijepe ulice, Islande.<\/strong><\/p>\n\n\n\n I Meni se obra\u0107a\u0161 ?<\/p>\n\n\n\n L Tko je to? Koliko znam sama sam ovdje.<\/strong><\/p>\n\n\n\n I Pa island to sam ja. Kod mene si do\u0161la.<\/p>\n\n\n\n L Nisam znala da je ovo mogu\u0107e.<\/strong><\/p>\n\n\n\n I Nego \u0161to, reci mi za\u0161to si ovdje ?<\/p>\n\n\n\n L Na odmoru sam, od posla i ‘prijateljice’…<\/strong><\/p>\n\n\n\n I Uf. I ja bi na odmor. Jako mi je te\u0161ko.<\/p>\n\n\n\n L Da, sve shva\u0107am. I meni isto.<\/strong><\/p>\n\n\n\n I Daj mi reci kakva je to prijateljica?<\/p>\n\n\n\n L S njom sam se dogovarala za ovo putovanje<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n I Gdje je ona sad ?<\/p>\n\n\n\n L U Londonu. Posva\u0111ale smo se gdje \u0107e tko putovati, pa je svaka po\u0161la svojim putem. Na svoju stranu.<\/strong><\/p>\n\n\n\n I Zvu\u010di tu\u017eno.<\/p>\n\n\n\n L Pa meni ne, bila je bezobrazna prema meni.<\/strong><\/p>\n\n\n\n I Tako dakle…<\/p>\n\n\n\n L Da, neka sad hrani vjeverice, ili kako bi ih ja nazvala, \u0161takore.<\/strong><\/p>\n\n\n\n I Nemoj tako. \u0160to misli\u0161 kako je njoj… sama je na putovanju, kao i ti.<\/p>\n\n\n\n L Razmi\u0161lja.<\/em> Daj me pomo\u0107u jednog od svojih gejzira dobaci do Londona da joj se ispri\u010dam.<\/strong><\/p>\n\n\n\n I To me jo\u0161 nitko nije tra\u017eio, divno. Dogovoreno.<\/p>\n\n\n\n Lika Johan<\/strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n A Jao, mo\u017eda je bila pogre\u0161ka \u0161to sam rezervirala karte za London.<\/strong><\/p>\n\n\n\n B Ne boj se, bit \u0107e ti super.<\/p>\n\n\n\n A A \u0161to ako cijene budu toliko visoke da \u0107u samo sjediti u hotelu…?<\/strong><\/p>\n\n\n\n B Ma ne\u0107e\u0161. Bit \u0107e toliko visoke da \u0107e te izbaciti iz hotela.<\/p>\n\n\n\n A Ba\u0161 super. Umjesto putovanja iz snova meni putovanje iz no\u0107nih mora. A jo\u0161 sam i gladna.<\/strong><\/p>\n\n\n\n B Ne brini, nudim ti svakakve aktivnosti koje ako nema\u0161 novaca, makar ih mo\u017ee\u0161 samo vidjeti.<\/p>\n\n\n\n A Uf dobro je. Bitno da imam ne\u0161to za raditi.<\/strong><\/p>\n\n\n\n B Za po\u010detak mo\u017ee\u0161 vidjeti London Eye, jedno moje oko s kojim po cijele dane kolutam kad vidim ljude koji nemaju novaca.<\/p>\n\n\n\n A Sad ja kolutam o\u010dima. Ima\u0161 li jo\u0161 \u0161to god, ovo mi ba\u0161 ni\u0161ta ne zna\u010di<\/strong> ?<\/strong><\/p>\n\n\n\n B Naravno, mo\u017ee\u0161 se pro\u0161etati mojim srcem, tako \u0161to \u0107e\u0161 do\u0107i u park.<\/p>\n\n\n\n A Zvu\u010di pomalo dosadno.<\/strong><\/p>\n\n\n\n B Onda si mogla do\u0107i kad skupi\u0161 vi\u0161e novaca.<\/p>\n\n\n\n A Ej. Pa nisu svi bogati kao jedan London.<\/strong><\/p>\n\n\n\n B Dobro \u0161alim se malo.<\/p>\n\n\n\n A Pri\u010daj dalje.<\/strong><\/p>\n\n\n\n B Mo\u017ee\u0161 prije\u0107i London bridge i tako s jedne strane vidjeti moje mane, a s druge strane vrline.<\/p>\n\n\n\n A Napokon ne\u0161to zabavnije.<\/strong><\/p>\n\n\n\n B Eto vidi\u0161.<\/p>\n\n\n\n A A ti vidi\u0161 da ipak mo\u017ee\u0161 biti pristojan prema meni.<\/strong><\/p>\n\n\n\n B To mi je posao.<\/p>\n\n\n\n A Vidim.<\/strong><\/p>\n\n\n\n B A sad natrag na posao – Trebat \u0107e ti ta pla\u0107a kad se vidimo.<\/p>\n\n\n\n Leona Petrovi\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n I Maldivi imam par pitanja za vas.<\/strong><\/p>\n\n\n\n M Pucaj.<\/p>\n\n\n\n I Kakve atrakcije nudi\u0161?<\/strong><\/p>\n\n\n\n M Nudim sve i sva\u0161ta, plivanje s morskim psima, u\u017eivanje u pje\u0161\u010danim pla\u017eama upijaju\u0107i zrakama suncem, nauti\u010dke pustolovine, surfanje valovima, pa \u010dak i istra\u017eivanje podvodnih spilja.<\/p>\n\n\n\n I Kakav je smje\u0161taj?<\/strong><\/p>\n\n\n\n M Imamo razne hotele i ku\u0107ice, ali na\u0161 najpoznatiji smje\u0161taj je ku\u0107ica sagra\u0111ena od slame i drveta.<\/p>\n\n\n\n I I onda su Maldivi raj na zemlji…<\/strong><\/p>\n\n\n\n M To \u0107e\u0161 sam otkriti…no samo ti postavlja\u0161 pitanja, i mene zanima tko dolazi. Koliko planira\u0161 potro\u0161iti ovdje?<\/p>\n\n\n\n I Uf koliko god treba da se odmorim…<\/strong><\/p>\n\n\n\n M Ima\u0161 neke lokacije u glavi?<\/p>\n\n\n\n I Pa sigurno \u0107u posjetiti podvodni restoran, plivati u Indijskom oceanu, \u0161etati pje\u0161\u010danim pla\u017eama…<\/strong><\/p>\n\n\n\n M O\u0107e\u0161 imati ti para za to ?<\/p>\n\n\n\n I Na\u0107i \u0107e se.<\/strong><\/p>\n\n\n\n M Ovo je bilo retori\u010dko pitanje – ali okej. Planira\u0161 roniti ?<\/p>\n\n\n\n I S morskim psima<\/strong> ?<\/strong><\/p>\n\n\n\n M Pa da.<\/p>\n\n\n\n I Nema \u0161anse, lagano kupanje u bazenu i to je to.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ivan Pami\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n 1 Dobar dan, tko ste vi <\/strong>?<\/strong><\/p>\n\n\n\n 2 Ja sam ja, a tko me pita… nigdje te ne vidim.<\/p>\n\n\n\n 1 Ja sam Maldivi. Osjetio sam da razmi\u0161lja\u0161 o meni, pa sam te do\u0161ao nagovoriti na do\u0111e\u0161.<\/strong><\/p>\n\n\n\n 2 Da, to mi je bila prva opcija. No razmi\u0161ljao sam da ipak oti\u0111em planinariti u Italiju na Dolomite.<\/p>\n\n\n\n 1Ma \u0161to \u0107e ti planinarenje…. tamo su sve opasne \u017eivotinje.<\/strong><\/p>\n\n\n\n 2 Znam sve, no moja du\u0161a \u017eeli malo odmora u planini. A i dobro bi mi do\u0161lo malo zraka.<\/p>\n\n\n\n 1 Kakav je to odmor, toliko hodanja, lako se izgubi\u0161, a ko \u0107e te na\u0107i na planini…<\/strong><\/p>\n\n\n\n 2 Ali kod tebe je sve toliko skupo, pa ne mogu si to priu\u0161tit.<\/p>\n\n\n\n 1 Gle, mogu ti snizit cijenu za 20posto.<\/strong><\/p>\n\n\n\n 2 Hvala na ponudi, ali planinarenje je toliko lijepooo<\/p>\n\n\n\n 1 A kod mene tek….predivne pla\u017ee, guste \u0161ume, prozirno \u010disto more, \u010dak su i najmanje ku\u0107ice lijepe kod mene.<\/strong><\/p>\n\n\n\n 2 Gle meni su bolje planine.<\/p>\n\n\n\n 1 A tek morska hrana, nikad nisi jeo ni\u0161ta bolje.<\/strong><\/p>\n\n\n\n 2 Idem u planine.<\/p>\n\n\n\n 1 Zna\u0161 koliko ima sunca kod mene…<\/strong><\/p>\n\n\n\n 2 Ima ga i u planinama.<\/p>\n\n\n\n 1 Nema pla\u017ea.<\/strong><\/p>\n\n\n\n 2 Odlu\u010dio sam.<\/p>\n\n\n\n 1 Dobro, idemo poslovno, dam ti 20posto popusta i jednu kutiju krafni.<\/strong><\/p>\n\n\n\n 2 Koje vrste ?<\/p>\n\n\n\n 1 D\u017dEM.<\/strong><\/p>\n\n\n\n 2 Alergi\u010dan sam na d\u017eem.<\/p>\n\n\n\n 1 Dobro onda \u010dokolada.<\/strong><\/p>\n\n\n\n 2 Tri porcije ?<\/p>\n\n\n\n 1 Dvije i gotovo.<\/strong><\/p>\n\n\n\n 2 Imamo dogovor.<\/p>\n\n\n\n Sven Beni\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n HIMNA Putovanja<\/strong><\/p>\n\n\n\n Put bez brige<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Put putovanja<\/p>\n\n\n\n Od svih je putova va\u017eniji<\/p>\n\n\n\n Svakim putovanjem postaje\u0161 sna\u017eniji<\/p>\n\n\n\n Nije bitan kraj puta<\/p>\n\n\n\n Ponekad ga \u010dak ni nema<\/p>\n\n\n\n Prije puta se spakiraj<\/p>\n\n\n\n I nemoj da te hvata trema<\/p>\n\n\n\n Hrabro sada nogom kro\u010di<\/p>\n\n\n\n I ra\u0161iri jako o\u010di<\/p>\n\n\n\n Da ti ne\u0161to ne promakne<\/p>\n\n\n\n Ne\u0161to iz vida ne izmakne<\/p>\n\n\n\n Postavi si ciljeve<\/p>\n\n\n\n Pro\u0111i svoje granice<\/p>\n\n\n\n Prohodaj sve njive<\/p>\n\n\n\n \u0160uma i oranice<\/p>\n\n\n\n Kad put ti zavr\u0161i<\/p>\n\n\n\n Tada doma do\u0111i<\/p>\n\n\n\n No \u010dim do\u0111e prilika<\/p>\n\n\n\n Opet na put po\u0111i<\/p>\n\n\n\n Tada nam se javi<\/p>\n\n\n\n Bez briga u glavi<\/p>\n\n\n\n I re\u0107i \u0107emo koji izlet<\/p>\n\n\n\n Je za tebe pravi<\/p>\n\n\n\n Lika Johan<\/strong><\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Dragi putoholi\u010dari i putoholi\u010darke! Oprostite na mojem robotskom odijelu. Iako vam izgleda \u010dudno, u budu\u0107nosti u kojoj sam bio, to je sasvim normalna stvar. Tako\u0111er, bio sam na Antarktici i putovao sje\u0107anjima o kaktusima i devama koje u budu\u0107nosti tamo \u017eive. Zahvaljuju\u0107i ovom skupu bio sam u Bruxellesu gdje znanstvenici prou\u010davaju mogu li ribe \u017eivjeti na kopnu i mogu li kitovi hodati. Proputovao sam i kroz Australiju gdje su znanstvenici otkrili da svinje mogu letjeti. Zahvaljuju\u0107i vama divnim ljudima koji nas podr\u017eavate u na\u0161em radu i razvoju, ovim govorom zaklju\u010dujemo jubilarnu 35 godinu poslovanja!<\/p>\n\n\n\n Hvala Vam na suradnji i nadamo se da \u0107e idu\u0107e godine biti jo\u0161 vi\u0161e rezultata, otkri\u0107a, ponuda, ali i novih putnika.<\/p>\n\n\n\n Grupni rad<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Dragi na\u0161i raspjevani, rasplesani, kreativni putoholi\u010dari – dobrodo\u0161li na jo\u0161 jedan dugoi\u0161\u010dekivani skup putnika i avanturista. Nudimo \u0161aroliku paletu emocija<\/p>\n","protected":false},"author":982,"featured_media":2063,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"colormag_page_container_layout":"default_layout","colormag_page_sidebar_layout":"default_layout","ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"class_list":["post-2062","page","type-page","status-publish","has-post-thumbnail","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2025\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/2062","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2025\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2025\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2025\/wp-json\/wp\/v2\/users\/982"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2025\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2062"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2025\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/2062\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2064,"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2025\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/2062\/revisions\/2064"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2025\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2063"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2025\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2062"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}