Ovakvu djecu nema nitko
Virovitičanin Borna Nemet jedan je od onih ključnih kotačića bez kojega bi se naš novigradski krug teško okretao. Diplomirao je i radi na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a za Novigradsko proljeće prvi je put čuo na prvoj godini fakulteta.
– Bio sam na satu Hrvatskog jezika na fakultetu i profesorica je pitala tko želi ići na Novigradsko proljeće. Svi su studenti šutjeli jer je bio prvi jutarnji sat, bili su pospani i nije im se dalo o tome razgovarati, a ja sam bio onaj naporni student koji se uvijek za sve javljao i tako sam završio u Novigradu.
Što ste sve dosad radili na Novigradskom proljeću?
U početku sam bio samo student, što je vama djeci važno jer su studenti lanac komunikacije između vas i organizacijskog vrha. Oni su, između ostalog, ovdje vaši prijatelji, mame i tate, liječnici i što god je potrebno. Nakon nekoliko godina postao sam koordinator studenata, što znači da sam radio isto što i prije, samo sam se više bavio organizacijskim stvarima. Zatim sam postao član stručnog tima koji kontrolira kvalitetu i način provedbe škole te provodi evaluaciju učenika. Sad sam član državnog povjerenstva, ali i dalje se osjećam kao student.
Nailazite li na poteškoće u radu?
– Oh, da, ima ih mnogo. Dakle prva poteškoća je da me bole leđa, druga poteškoća je da me danas nešto boli ruka, a najveća je poteškoća da jako volim pizzu, i samo pizzu jedem.
Kako je raditi s djecom?
Ma joj, ja vam mrzim djecu. Nikad ih nisam volio, zato sam i završio Učiteljski fakultet i odlučio raditi u školi. Tako da se ta mržnja koju gajim prema djeci i dalje u meni svakodnevno razvija. Ja je gajim i taštim i zato sam ovdje na Novigradskom jer ne volim djecu. Šalim se, naravno, obožavam raditi s djecom. Sad radim na fakultetu gdje sam okružen malo većom djecom.
Možete li se prisjetiti najsmješnije dogodovštine ovdje?
Veselih dogodovština na Novigradskom proljeću nikad ne nedostaje, svaki se dan događa nešto uzbudljivo. Mogu vam spomenuti pitanje koje me najčešće ispituju ovdje, a to je jesam li oženjen. Zatim su mi bili jako smiješni memovi, koje se učenici radili prošle godine, vezani za igru Cola, fanta, sprite, To je vježba koju smo slučajno napravili dok smo čekali polazak učenika iz hotela u školu kako bismo ih zabavili, a postala je hit. Bila je i situacija gdje su svi svima cijeli tjedan nešto čestitali, a nitko nije znao što se čestita. Pojava svemiraca u Novigradu također je prošle godine zaokupila i nasmijala naše proljećare. Smišljali smo, snimali i izvodili razne stvari i neki su ljudi stvarno bili uvjereni da smo imali svemirce kao goste na Novigradskom proljeću.
Možete li se sjetiti nečega što je prvo pošlo po zlu, a na kraju ispalo dobro?
Večernji program! Svakodnevno polazi po zlu prije nego što započne, ali završi dobro na kraju i svi plješću.
Hospitanti i studenti dežuraju u hotelu do kasnih noćnih sati. Slušaju li vas učenici?
Naravno, djeca su savršena, ovakvu djecu kakvu mi imamo u školi i u hotelu nema nitko. Djeca su u svojim sobama, uopće ne razgovaraju, nisu bučna i ne izlaze na hodnike. Dok hodamo cijelu noć hodnicima, pitamo se i brinemo jesu li ta djeca uopće živa jer se ne čuje ni glas, ma ništa se ne čuje.
Uspijete li se naspavati?
Iskreno, zato i dolazim u Novigrad da bih se u ovih tjedan dana dobro odmorio i naspavao. Dakle, ja uopće ne spavam tijekom cijele godine jer naporno radim i kad dođem u Novigrad, samo spavam. Ja i sad spavam, spavam i sanjam da s vama ovdje razgovaram.
Dragi Borna, nastavi sanjati u novigradskoj luci snova i brinuti se o nama djeci. Zahvaljujemo ti na razgovoru i na svim novigradskim danima koje si nam uljepšao! Cola, fanta, sprite!
autor: Matea Lozić
foto: fotograf Mihael Petković