Mijau-mijau i Slikarsko-scenografska radionica
Jedan od najistaknutijih, najzanimljivijih i najnevjerojatnijih mentora Novigradskog proljeća je profesor Theodor de Canziani. Za one koji ne znaju, voditelj je Slikarsko–scenografske radionice i među učenicima je poznat po svojem mijau-mijau pozdravu. Voditelj je neslužbenog otvaranja Novigradskog proljeća, prije početka samih radionica istaknuo se svojim zanimljivim pričama i predstavljanjem ostalih voditelja. Voli se odijevati u jarke boje zato još više iskače iz okoline. Među učenicima se prepoznaje i po nadimku Mijau-mijau. Pitao sam profesora Theodora nekoliko pitanja o njemu i njegovoj radionici.
Koji je cilj Vaše radionice?
Cilj Slikarsko–scenografske radionice spojiti je scenografiju i sliku. Na ovoj radionici radimo ono što mi želimo. Radimo za druge radionice koje imaju potrebu za scenografijom tj. slike se rade za nas i za druge. Želimo prikazati naša mišljenja, našu maštu i nešto što samo mi možemo povezati s riječima, mišljenjima i emocijama, onime s čime se igramo na Slikarsko–scenografskoj radionici.
Surađujete li sa Scenskom radionicom?
Surađujemo ne samo sa Scenskom nego i s glazbenim radionicama.
Kako je krenula priča s mijaukanjem i zašto to učenici toliko vole?
Mijau-mijau je krenuo jako davno. Kad sam bio učenik petog razreda (i prije sam mijaukao) još dok sam bio na otoku Pagu na Listopadu u Novalji. To je prethodnik Novigradskog proljeća. Tamo sam ja počeo mijaukati, onako slasno. Kasnije, kad sam postao voditelj, mijaukanje se pretvorilo i u vavaukanje, ali i u mjaf – viši nivo. Mjaf je maca koja misli da je pesek…
Hvala profesoru na ovom intervjuu. Fenomen maca i mjafa u Novigradu ostat će sve dok je profesor Theodor na Novigradskom proljeću, možda i duže, a do tada sretno profesoru i njegovim učenicima u slikarsko–scenografskom podvigu.
autor: Thomas Velčić
foto: Mihael Petković