Iz godine u godinu

Kada kažemo krug, svi prvo pomisle na geometrijski lik, matematiku ili nešto slično. No, kada bi bolje razmislili, krug predstavlja beskonačnost, ponavljanje, iz dana u dan, iz godine u godinu. Tako se iz godine u godinu voditeljica radionice Novine na internetu, Kristina Kovačević, vraća na Novigradsko proljeće. Odlučile smo razgovarati s njom te smo saznale kako joj je bilo ovdje kao polaznici, a kako joj je sada kao voditeljici. Podijelila je i anegdotu s fotoapartom.

Kada ste prvi puta sudjelovali na Novigradskom proljeću kao polaznica, a kada kao voditeljica?

Prvi sam put na Novigradskom proljeću sudjelovala kao polaznica 2007., a kao voditeljica 2016.

Kako ste saznali za Novigradsko proljeće?

Za Novigradsko proljeće saznala sam od svoje učiteljice Hrvatskog jezika, Irene Pejić koja je dolazila kao hospitantica. Ona mi je preporučila da se prijavim jer je Novigradsko proljeće fantastična stvar.

Koju radionicu ste polazili kao učenica?

Ja sam oduvijek na radionici Novine na internetu, ne mičem se, to je moja zemlja i ja ostajem na njoj.

Koja Vam je bila najdraža stvar na Novigradskom proljeću kao polaznici, a koja je sada kao voditeljici?

Kroasani.

Kako se Novigradsko proljeće promijenilo od kada ste vi bila polaznica do sada kada ste voditeljica?

Prvo sam se ja promijenila i promijenila se moja perspektiva. Novigradsko se u isto vrijeme jako promijenilo i nimalo. Puno ljudi koji su ovdje bili kada sam ja bila polaznica i kada sam počela dolaziti kao voditeljica, nisu više tu te neki jako nedostaju. S druge strane, i dalje svi plaču zadnji dan kao što sam ja plakala, i dalje se svi druže po sobama duže nego što bi trebali, i dalje su svi jako dobro raspoloženi, još uvijek imam iste prijatelje koje sam imala 2007. godine i još uvijek smo svi jedna velika obitelj.

Zašto ste odlučili sudjelovati na Novigradskom proljeću kao voditeljica?

Zapravo sam u zadnji čas bila pozvana da vodim radionicu Novine na internetu. Prvo sam mislila da sanjam. Odmah sam znala da želim doći i da se želim vraćati.

Zašto ste odlučili biti voditeljica baš radionice Novine na internetu?

To je radionica u kojoj se najbolje snalazim, to je radionica koja prati rad svih radionica što je meni uvijek bilo jako zanimljivo te mislim da u ovoj radionici polaznici mogu naučiti puno stvari i saznati sve što se događa na Novigradskom proljeću.

Kako Vam je bilo kada ste prvi put vodili radionicu Novine na internetu?

Bilo je jako stresno. Na otvaranju je tada svaki voditelj trebao doći na pozornicu i reći nešto ispred 300 polaznika. Sjećam se da me Theo vodio po pozornici, ali se uopće ne sjećam što sam govorila jer sam bila u velikom šoku. Međutim, već prvi dan radionice, kada sam ušla u tu atmosferu i energiju, sve je krenulo dobro.

Biste li voljeli probati voditi neku drugu radionicu? Ako da, koju i zašto?

Probala bih definitivno voditi Radionicu pjevanja s obzirom da uopće nemam sluha. Mislim da bi mi to bio najveći izazov.

Koja Vam je tema Novigradskog proljeća do sada bila najdraža?

Cirkus mi je bio najdraži, bio je odličan i bila je to fenomenalna tema.

Imate li neku temu za koju biste voljeli da bude sljedeća tema Novigradskog proljeća?

Meni je jako teško o tome razmišljati jer smo do sad već prošli mnogo dobrih tema. Teško je izmišljati nove teme zato što je prve teme smišljao Josip Prudeus tako da je sada jako teško nastaviti njegovim stopama, ali mislim da su jako dobre teme one koje su otvorene, koje potiču maštu, radoznalost i kreativnost.

Koje su dobre, a koje loše strane rada na Novigradskom proljeću?

Zaista je jedinstvena škola u Republici Hrvatskoj. Kako se radi na Novigradskom proljeću, također je jedinstven način rada. Dobro je što djeca koja su možda u svojim sredinama ponekad neshvaćeni, naiđu na istomišljenike, nađu prijatelje i poznanstva za cijeli život. Polaznici se ovdje razvijaju, donose energiju ovog nevjerojatnog mjesta u svoje škole. Loša strana je što treba čekati godinu dana da opet dođemo ovdje.

Jeste li ikada razmišljali o odustajanju od Novigradskog proljeća?

Ne.

Imate li neku anegdotu s Novigradskog proljeća koju biste mogli podijeliti s nama?

Druge ili treće godine kada sam došla, polaznik fotoradionice Danijel imao je svoj fotoaparat koji se zvao Božo. Jednog dana Danijel je došao u hotel da se druži s nama i onda se ispostavilo da nema fotića. Moja prijateljica Lana i ja izlazimo na balkon i zovemo Božu, uskoro se još ljudi pojavilo na balkonu i onda smo svi vikali: „Božo, Božo, Božo!”. Taj su cijeli tjedan svi tražili Božu koji je zapravo bio fotoaparat.

Zašto biste preporučili Novigradsko proljeće drugima?

Ovo je prilika za razvoj i upoznavanje samoga sebe, za upoznavanje novih ljudi i savladavanje novih vještina. Mislim da Novigradsko proljeće svakoga promijeni jako pozitivno. Ono što ovdje vidimo, naučimo i najvažnije osjetimo ostaje s nama cijeli život. Nakon Novigrada se nikada ne vratimo doma isti, ali se vratimo bolji.

Zahvaljujemo voditeljici Kristini na iskrenom i duhovitom razgovoru punom emocija i dobrih vibracija.

autorice: Nika Stiplošek i Rosa Krog Broz