Oni uveseljavaju učenike, brinu se o njima, dovode ih i odvode s radionica, organiziraju kvizove znanja, ples, plivanje, šetnje gradom, sudjeluju s njima u Talent šou… To su desne ruke Borne i Janka, studenti Učiteljskog fakulteta: Damjan, Lorena, Katarina i Mihaela.

Kad sam ih pitala kakav je osjećaj biti prvi put na Novigradskom proljeću, Katarina i Lorena su mi odgovorile da nisu znale što očekivati, ali kad su došle, sve im se svidjelo. – Zadivljujuće je kako se lako uklopiš, kako se mnogo radi, a da nije teško i kako te ekipa podiže.

Kao jedan od najdražih trenutaka navele su Talent šou kad su svi pjevali, svirali i družili se. Također im je drago vidjeti kako na radionicama svi zajedno surađuju i kako se radionice međusobno povezuju. Jedino im je žao što nisu prije doznale za Novigradsko proljeće. ­­­­­­

Kad bi mogle birati radionicu u kojoj bi stvarale, Katarina bi odabrala Radionicu digitalne ilustracije zato što joj je to nešto novo i zanimljivo, a Lorena bi odabrala Skladateljsku radionicu.

– Inače znam svirati pa mi je onda lijepo vidjeti kako učenici sami pišu svoje pjesme i spajaju se s ostalim radionicama da stvore nešto novo. Oduševila me i Cirkuska radionica, zanima me kako će izgledati njihova predstava na kraju.

Kao jedinu negativnu stranu istaknule su to što spavaju svega 4 sata dnevno. – Nakon zabavnih programa i dežurstava hospitanata oko ponoći preuzimamo dežurstva na hodnicima. Pazimo da djeca odu spavati, da ne prave probleme. Kad završimo, budu 2 sata ujutro, a zatim nam treba još pola sata da se spremimo u krevet. Budimo se oko 7 sati.

Damjan i Mihaela obožavaju raditi s djecom. Kažu da ih uglavnom slušaju, ponekad su neka malo neposlušna, ali to je uobičajeno. – Trudimo se biti chill i sve se s djecom dogovoriti. Kao jedan od najljepših trenutaka s djecom Damjan je istaknuo: – Bilo je lijepo u šetnji Novigradom kad smo našli onu ogromnu meduzu. I kako smo čilali. Žao mu je što neka djeca plaču jer im nedostaju roditelji te mu je drago kad ih može utješiti. Mihaeli je drago kad vidi da učenici napreduju i rade mnogo zanimljivih stvari.

Damjan bi rado išao na Radionicu digitalne ilustracije jer voli crtanje ili na neku radionicu koja bi ga opustila, Keramičarsku ili Lutkarsku. Mihaela bi odabrala Cirkusku radionicu jer su joj zanimljive vratolomije, voli se kretati i učiti nove stvari.

Na pitanje što bi promijenili u vezi Novigradskog proljeća oboje su odgovorili da bi željeli da Ministarstvo financira više studenata i stvari potrebnih za rad Škole stvaralaštva. Smatraju da ne treba na ovakvim stvarima štedjeti jer je ovo projekt koji gradi uspomene, formira ličnosti i usmjerava živote.

– Jedna fontana manje, 15 učenika na Novigradskom proljeću više. Trebalo nas je biti šest studenata s Jankom i Bornom, ali na kraju su srezali troškove i samo nas je četvero pozvano. Nemojte nas krivo shvatiti, stvarno nam je izvrsno s vama, predobri ste, fantastični, ali do petka ćemo svi biti umorni. – rekao nam je Damjan.

Ni Damjan ni Mihaela nisu nikad prije bili na Novigradskom proljeću, žao mu je što se više na reklamira. Damjan jedva čeka da počne s radom u učionici jer bi mu to bilo ispunjenje svih ciljeva i želja. Mihaela bi htjela biti teta u vrtiću. Također u slobodno vrijeme trči i nedavno je s prijateljicom otvorila specijaliziranu školu u kojoj se rade edukacije za djecu od 3 do 12 godina.

PIŠE: Lucija Kovačević, FOTO: Lucija Kovačević