Teme ovih 30 godina

Malo sam se bacila u istraživanje koje su sve teme prošle kroz Novigradsko proljeće u ovih trideset godina.

Prva tema koja je otvorila Školu stvaralaštva bila je Dijete i proljeće (1990.godina). Zatim je za drugu bila odabrana tema Istarske legende. Tako su se nizale brojne teme: Biti drugačiji u potrazi za dobrotom, Opći potop i Noina lađa, Obitelj- Cvit- Dite, Žena- simbol života i ljubavi, Sanjamo, Žubor i žamor, Od uha do uha, Ne biti sam. Godine 2000. tema Novigradskog proljeća bila je Vrata.

I tako su se do 2010.godine nizale brojne teme: Novo nebo, nova zemlja; Donesite svoje, da stvaramo naše-to i naopako; U svemu svoj; Uronimo u sebe, zaronimo u more; Iz dubina put visina; Osmijeh; Harmonija-suglasje različitosti; Sva bogatstva životinjskoga carstva i Rasadnik. Tema 2010. godine bila je Cirkus.

Godine 2011. tema Škole stvaralaštva bila je Vatra, zatim je godinu kasnije tema bila Most, 2013. godine za temu je bio odabran Ključ. I ne tako davne 2014. godine tema je bila Slatkom loncu poklopac, prije četiri godine Lađa, 2016. godine Tržnica, 2017. godine tema je bila jako zanimljiva Muzej muza. Prije godinu dana tema Novigradskog proljeća su bila Godišnja doba. I tako, sad u 2019.godini došli smo do teme Svjetlost.

U ovih trideset godina teme su bile svakakve, zanimljive, čudne i svaka posebna na svoj način. Od cirkusa do mosta, muzeja muza…

Sada me zanima vaše mišljenje. Koja je po vama tema bila najzanimljivija ili najbolja? Je li vas možda ime neke teme nasmijalo?

Eto, Novigradsko proljeće je “preživjelo” već 30 godina tako da nadamo se da će “živjeti” još više i jako nas zanimaju teme u narednim godinama.

Budući da je ovo već trideseta jubilarna godina Novigradskog proljeća, napisana je pjesma koja uključuje sve teme Škole stvaralaštva:

Bili smo
drugačiji u potrazi za dobrim!
Svi! Dijete i proljeće
u istarskim legendama.

Ukrcali smo na Noinu arku:

obitelj, cvijet, dijete,
ženu, simbol života i ljubavi!
Sva bogatstva životinjskog carstva,
rasadnik cvijeća.

Spajali smo
sve u harmoniju, suglasje različitosti
i san!

Voljeli smo
i žubor i žamor
i osmijeh
od uha do uha!

Učili smo
ne biti sam,
u svemu svoj.

Otvorili smo
vrata
za novo nebo i novu zemlju.

Rekli smo:
uronimo u sebe, zaronimo u more,
i krenimo iz dubina put visina.

Rečeno, učinjeno:
To i naopako!

Razigrali smo
cirkus,
zaiskrili vatru.

Gradili smo
Mostove prijateljstva,
ključ našem radosnom stvaranju!

Podigli smo slatkom loncu poklopac
i sve najbolje ukrcali na lađu
razvozeći u mirne luke, sklona nam pristaništa.
Na tržnici tržili osmijeh,
a sve vrijedno, selili u muzej muza,
kroz sva godišnja doba, u svojim školama.

I tako, od prvog do tridesetog
Novigradskog proljeća tražili smo,
nalazili i dijelili svjetlo
svuda oko sebe, svima oko sebe!

Erin Radizlović