Kako postići nemoguće, ili vratiti se u normalan život nakon Novigradskog proljeća (10 kratkih koraka)

Koliko god se tipova ljudi nađe na Školi stvaralaštva, svi se možemo složiti oko jedne stvari – Novigradsko je iskustvo za sebe, potpuno nezaboravno i neusporedivo s bilo čim ostalim. Tjedan dana posvećenog isključivo stvaralaštvu, druženju i razmjeni ideja uistinu je odmor za dušu, a i vrijeme kada ga i oni, koji se inače zbog vanjskih obaveza ne mogu potpuno posvetiti njezi svojeg unutarnjeg umjetnika, napokon mogu pustiti iz kaveza u kojem ga drže, nahraniti ga finom hotelskom hranom, napojiti ga Pašaretom i dati mu da se iživi, prije nego što ga opet zaključaju. (Makar se nadamo da Novigradsko proljeće pomaže u asimilaciji tog umjetnika s društvom, kako ne bi bio potpuna nerealna pojava koja na svjetlo svijeta izlazi tjedan dana godišnje, već uravnotežen dio svakog od nas.) Novigrad je mjesto gdje su mnoga djeca i mladi spoznali što znači biti svoj na svome i iskusili život na način koji je nepristupačan van Škole stvaralaštva, mjesto gdje onaj slatki osjećaj uzbuđenja, jer nikad ne  znaš koja te nova ludost čeka iza ugla, ne prestaje.

No, što činiti kada nas stvarnost ošamari po nosu čim se vratimo kući, vidimo tjedan dana školskih zaostataka i ogromnu hrpu prljave robe u kovčegu te shvatimo da možda nema idućeg puta i da je ono „Bok!” u subotu ujutro možda bilo zadnje što ćemo više čuti od većine ljudi koje smo upoznali tijekom 7 smijehom i radošću ispunjenih dana?

1. Ako već nisi, zaprati nove poznanike na Instagramu, dodaj ih na Snapchatu, postani im prijatelj na Facebooku ili pošalji goluba pismonošu kako bi ti bilo lakše ostati u kontaktu, jer nema gore stvari od propasti nečeg što je moglo postati nešto veće. Prijateljstva stvorena na Novigradskom proljeću imaju potencijala da postanu jedna od najjačih koje imaš zbog vjerojatno velikog broja sličnih interesa s ljudima koje si upoznao.

2. Prođi kroz mobitel i pregledaj sve slike još jednom. Izbriši one mutne ili neiskoristive. Plači nad njima. Kad se sjetiš da moraš u školu za manje od 2 dana, plači još malo.

3. Prisjeti se svih dobrih stvari koje si prošao i ako želiš, zapiši ih. (Plači i nad tim.)

4. Raspakiraj kovčeg. (Lako shvativ koncept.) Ako ti se još uvijek plače, plači i nad tim. („Ovu sam majicu imala dok smo pjevali! A ove hlače su umrljane jer sam slučajno pala dok je Slikarsko-scenografska slikala i ostavila pribor po cijelom hodniku!”)

5. Pitaj prijatelje iz stvarnog života što si propustio dok te nije bilo, i u društvenom i u školskom smislu.

6. Kad shvatiš koliko zaostataka imaš u školi, počni plakati, ali na drugi način. No, čestitamo, ako si uspješno prebacio objekt svoje tuge na školu, tada barem više nećeš (toliko) razmišljati o Novigradskom. Teško je misliti na tako lijepe stvari dok se uče korijeni, klaudijevska dinastija ili antička književnost.

7. Dobro se naspavaj. Svi znamo da bi trebao, jer su noći u Novigradu posebno dugačke.

8. Ako su se prvotni emocionalni dojmovi slegli, pogledaj radove svojih kolega Proljećara i vidi djeliće njihova iskustva kako bi bolje zapamtio svoje. Možda opet plači nad tim.

9. Svima koje vidiš pričaj o Novigradu – od djeda i bake do žene na blagajni u dućanu. Dobar glas daleko se čuje.

10. Sjeti se da uvijek postoji iduća godina, ali da je svako iskustvo Novigradskog jedinstveno i ispunjava dušu na drugačiji način te da si sretnik što si ga ulovio ove godine jer si promijenio svoj svijet i svijet drugih, a to je i poanta Škole stvaralaštva.

S tim u mislima, do idućeg čitanja, a možda i zbogom!

Lucija Šalković