Plaćaju li vas dovoljno?
Urnebesno smiješni, zabavni, pjevački i sportski raspoloženi studenti
Budući da nas studenti predvođeni Bornom Nemetom, iako ne mislim da je on mnogo važniji od ostalih, stalno prate, igraju se i pričaju s nama, mislio sam da bi bilo u redu napisati članak o njima jer su nam prevažni. Prate nas po radionicama, popisuju tko nije prisutan, a tko jest, kada idemo na neka izvanradionička događanja zajedno, čak nas nemetaforički i u krevet prate zbog pregleda soba. Koji oni poštuju samo zbog pravilnika hotela te kako bismo mi prije zaspali jer to znači da će i oni prije zaspati, ili su nam oni to samo tako rekli. Vode ne toliko zahtjevnu tjelovježbu i spašavaju nas od većine hospitanata (da se moja lektorica ne uvrijedi). Svi su ti studenti: Sandi Kundih, Janko Bulović i koordinator Borna Nemet s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, Andrea Krejči te Jelena Bošnjak s Učiteljskog studija u Osijeku, Katarina Puljić i Bea Mihaljević iz Učiteljskog fakulteta u Rijeci, urnebesno smiješni, zabavni, pjevački i sportski raspoloženi, vole nositi maske izrađene na kostimografskoj radionici, voditi disko, plesati s nama, derati se…
Iako su pomalo ozbiljni i dalje ih ne možemo ozbiljno shvatiti, jer mi mislimo da se i oni samo žele zabavljati kao i mi. Nije prošlo toliko vremena otkad su oni radili isto ovakve stvari kao mi sada, trčali po hodnicima ujutro, bili budni do kasno, kucali na vrata susjeda te se skrivali od većine hospitanata (da se moja lektorica ne uvrijedi)… jer nam se studenti čine manje strašnima. Sve u svemu, znamo da su nam jako važni i da bez njih ovo čudo Novigradskog proljeća ne bi bilo moguće. Nakon toliko uloženoga truda nadamo se da će vas dobro platiti, dragi Borna & company!
Frane Pekica
Frane Pekica
Plaćaju nas jedino osmijesi učenika, to nam je sasvim dovoljno 😀