Radovi Literarne radionice – Poezija

Muza

 

Kad bi iz očiju tvojih potekla tečnost slana,

Nebo bi s tobom plakalo tih dana.

Kad ne bi osmijeh svoj pokazivala,

Duga se više nikad ne bi na nebu pojavljivala.

Kad svoja čudesa ne bi pokazivala naglas,

Tuga bi prevladala svijetom taj čas.

Kad bi zauvijek otišla iz naših života,

Nestala bi sva čarobnost i dobrota.

 

Ivana Kosmat

 

 

Gdje si sad?

 

Ljubav tvoja

Moje je nadahnuće

Osmijeh tvoj

Moja je nada

Toplina tvoje riječi

Svjetlo je u najtmurnijem danu

Glas tvoj, koji poput slavuja zvuči,

Sastavljam moje odavno rasporano srce

Ti svjetleća zvijezdo među tisućama zvijezda.

Gdje si sad?

 

Ivona Tidić

 

 

Jutro

 

Energiju donese zvuk vjetra…

Tok misli plovi u park, vrt, livadu…

Stanje mirovanja je kao san –

Nova energija!

Koncentracija i cvrkut ptica

Sukobe se!

Motivaciju – pogledom u nebu bez

Oblaka tražim.

Govor mene i prirode u suglasju.

Pršti moj smijeh…

Priroda je radosna!

 

Josip Zavelin Jurčević

 

Ples muza

 

Valovi nose,

noge lake,

dok muze na

vodi pletu pletenice slatke.

 

Onda pleše, vrti se, smije,

svi se dive ljepoti plesa,

koji kao san,

polako nestaje.

 

Lara Plancutić

 

 

Noć

Noć dolazi tiho.

Kao balerina u svilenim papučicama.

Dok sunce još viri iza brijega,

blijedi mjesec nebom šeta.

Dolazak noći šuma radoznalo sluša.

Šuštavi san uvijek stigne prvi.

Već dugo mjesec potajno voli zagonetnu plavu noć.

Rumen je i sav se žari zbog ljubavi tajne.

Zvijezde joj sjajne po nebu slaže.

Vjetar je prijatelj jutra.

Pojavi se niotkud. U šumi šušti lišće.

Mjesec je blijed od tuge. Sve je zvijezde pogubio.

Noć je kući potrčala.

Na rubu šume jedna svilena papučica ostala.

 

Marija Grladinović

 

 

Posvećeno staklenim zatvorima

Pjev romanskih oklopa ,

izgrebani okvir Monetove preslike

sve zamrznuto u stanje apsolutne nule.

Iako tako lomljivi,

izlozi podsjećaju na armirani beton.

Oh, čelične kutije i plastični lanci-

Tako čvrsto pridržavate

Ono što smo nekoć nazivali

Velikim imperatorima i plodovima

Postimpresionističke ljubavi.

 

Paola Vlačić

 

Da tebe nema

 

Da tebe nema

Za mene nebi bilo vedrog neba

Da tebe nema

Za mene nebi bilo najljepšeg nema

Da tebe nije

Ne i bilo nekog da me nasmije

Da tebe nije

U moj život nitko nebi ušao lukavo poput lije

A da nije nas

Nebi mogao slušati tvoj predivan glas

Jednostavno da tebe nije

Ne bi bilo te predivne čarolije.

 

Petra Modrić

 

Moja muza

 

Proviruje kroz guste,

borove grane.

Klizi na sjajnim,

plavim valovima.

Donosi inspiraciju.

Diže se iz crvene,

plodne zemlje.

Polijeva latice

vode žedne.

Donosi život.

Kroz svjetlost

sunca mi se ukazuje,

kroz šum vjetra

ju čujem.

No sunce zađe,

a vjetar prestane puhati,

ali ona je uvijek uz mene.

Stvara, pomaže,

U ljubavi raste,

moja muza.

 

Tonka Bogović

 

Moderna muza

 

moderna muza

smjestila je kovčeg

u hipsterski auto

i skrenula u podzemlje.

ajmo glumiti šezdesete

i plakati nad poderanim omotima!

moderna muza

ispljune žvakaću

na svaki rasvjetni stup

i sve je sada umjetnost.

pijani stavovi prolaznika

završavaju u pjesmi lokalnog benda,

a psihodelija postaje

načelo postojanja.

moderna muza

lijeno odgovara na molbe

pa gubi strpljenje

i zalijepi nas u izlog

Muzeja taštine.

 

Vida Sever