Profesor likovne kulture, hospitant Keramičarske radionice i uzgajatelj ovaca savjetuje nam da se držimo svojih ideala i da se ne damo voditi kao ovce.
Hospitant Keramičarske radionice Noel Šuran došao je u Novigrad u nedjelju odmah nakon vjenčanja. Mislili smo da je to vrlo zanimljivo pa smo ga odlučili pitati kako se sve dogodilo.
Kako to da ste se odlučili doći u Novigrad?
Odlučio sam doći u Novigrad jer me škola prijavila na Novigradsko proljeće. Budući da smo se žena i ja odlučili vjenčati, odabrali smo 1. april jer nisam znao da će me potvrditi za Novigrad. Ipak, dolazilo je u obzir i 1. svibnja. Međutim. neke su se stvari dogodile pa je ostao 1. april kao Međunarodni dan šale. Nakon toga, zvao sam Ministarstvo i pitao ako je problem da u Novigrad dođem 2. travnja. Rekli su da nije i, eto, sada sam ovdje bez žene.
Kako je reagirala Vaša žena?
Moja žena je reagirala normalno. Za sve se dogovaramo, razumna je žena i nije bilo problema. Čak je bilo i simpatično.
Imate li još hobija?
Ja nikad ne radim razliku između hobija i posla, nego smatram da, ako želiš biti dobar u nekom poslu, moraš taj posao voljeti. A kada voliš posao, nemaš potrebe za hobijem. Hobi su izmislili Amerikanci koji cijeli život ”šljakaju” u nekom dosadnom poslu i onda moraju smisliti nešto što bi im zaigralo svakodnevnicu tako da imaju hobije, sportove i slično. Ja imam sreću da radim ono što me zanima pa to shvaćam i kao hobi i kao posao.
No načuli smo da bavite i poljoprivredom?
Da. Imam malu farmu, točnije OPG (obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo) i uzgajamo raznorazne domaće životinje. Te životinje ja koristim u službu umjetnosti, tj. medije za likovnu umjetnost. Radio sam sa svojim ovcama i genetske crteže. Oni su nastali jer sam međusobno križao različite jedinke tih ovaca i dobivao u 1.,2.,3. generaciji različite crteže koje sam kasnije izlagao. Nakon klanja janjadi izlagao sam njhove kože. Zapravo, napravio sam ciklus genetskih crteža i druge stvari gdje su životinje uključene u glazbene performanse.
Koliko dugo uzgajate ovce?
Ovce uzgajam od 1997. godine, već 20 godina.
Volite to?
Da. Ovca je ”vajka u modi”. Ako ovcu ne gledamo samo kao životinju, i ljude ponekad možemo posmatrati kao ovce. Mi se često ponašamo kao ovce, idemo tamo kamo nas vode.
Imate li neku poruku za kraj?
Želim poručiti da se ljudi drže svojih idela i da se ne daju voditi kao ovce.
Maja Marušić i Lara Marčec
