„Zvoniku sam dao dušu, postao je živ“

Tijekom šetnje centrom Novigrada, naišle smo na vrlo zanimljiv atelje. Pogled nam je privukao nasmijani novigradski toranj naslikan na zidu. U ateljeu nas je dočekao vlasnik i umjetnik, karikaturist Stelio Pauletić. S njime smo razgovarali o simpatičnom prepoznatljivom suveniru kojeg je nazvao „Zvonik – Il campanile“ koji je 2011. na natječaju Turističke zajednica Grada Novigrada odabran kao izvorni novigradski suvenir.

                                                                   

Zvonik igra boće i vozi bicikl

Na 1400. godišnjicu prvog spomena Grada Novigrada (599.) 1999. karikaturist Stelio Pauletić napravio karikaturu u obliku vinjete, koja prikazuje tri sličice zvonika u Novigradu. Zvonik je izgrađen 1883. po uzoru na zvonik Sv. Marka u Veneciji. Razmišljao je kako zvonik približiti ljudima i došao na ideju nakositi zvonik koji se klanja ljudima skidajući šešir (krov) i čestita im godišnjicu te ujedno želi dobrodošlicu posjetiteljima Novigrada. Prva ideja su tri vinjetice, a kasnije je zvonik oblikovao u drvetu i drugim materijalima. Motiv zvonika kasnije je koristio u izradi suvenira: magneta, slika, sličica, razglednica, vrećica… Zvonik oživljava, igra boće, vozi se na biciklu, peca, može se poigravati s motivom.

Polijeva muza

Poli (kako ga prijatelji zovu) rekao nam je da mu je inspiracija karikatura, voli nasmijavati, zabilježiti ono smiješno u životu i trenutku. Osnovni motiv mu je nasmijavati ljude. Crta po uzoru na svog velikog idola – Ottu Reisingera. On ga je uvukao u svijet karikature. Bavi se i portretima, voli vidjeti sretna lica oko sebe. Sad to naziva Happy Stelio’s Art.

Gospodin Pauletić održava radionice s djecom u gradskoj knjižnici u Novigradu. Na jednoj od radionica djeca sudionici imala su zadatak dopuniti strip vlastitim pričama, a strip se sastojao od originalne vinjete na kojima su u oblačiće dodavali tekst i stvarali vlastite priče.

Autor ovog istarskog izvornog suvenira na kraju kaže: „Zvonik se na milijun načina može približiti ljudima. Dao sam mu dušu, postao je živ.“

 

Ana Lisica, Dijana Dill