![\"20150423_175925\"](\"http:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2015\/wp-content\/uploads\/sites\/6\/2015\/04\/20150423_175925.jpg\")
<\/a><\/p>\nU\u010denica Ema pak ka\u017ee: Ovdje sam ve\u0107 par godina. Ove godine do\u0161lo je puno novih ljudi, nova je tema, novi na\u010dini pisanja, naglasak je nekako vi\u0161e na poeziji. Uz la\u0111u mogu se ve\u0107 vezati neki kli\u0161eji, a mi to poku\u0161avamo izbje\u0107i. Promatramo i razmi\u0161ljamo o la\u0111i na druga\u010diji na\u010din, simboli\u010dan, smi\u0161ljamo i neke netipi\u010dne pri\u010de vezane uz taj pojam.<\/p>\n
Mislav dodaje: Jako mi je dobro ovdje, ve\u0107 sam sedmu godinu u ovoj radionici, nije mi ba\u0161 ove godine tema inspirativna , ali uvijek na\u0111em na\u010din kako to zaobi\u0107i i pisati o onome \u0161to \u017eelim. Komentirali smo i da Mislav zbog svog sta\u017ea na Novigradskom, slobodno dogodine mo\u017ee biti asistent, a i voditelj se s time slo\u017eio.<\/p>\n
Druga Ema ovdje je prvi put i jako joj je lijepo, pi\u0161e, stvara i puno je toga nau\u010dila, upoznala je puno novih prijatelja. Ivana ka\u017ee da je ekipa za 5 i da je puno toga nau\u010dila, a i napisala.<\/p>\n
Hospitantice Ivana i Sanje rekle su nam da je predivno, atmosfera je odli\u010dna, puno su toga nau\u010dile od voditelja, ali i od u\u010denika. Ne\u0161to su i napisale, tema je i njih potaknula na stvaranje.<\/p>\n
U Literarnoj radionici bilo nam je jako ugodno, jedino im nedostaje vi\u0161e ra\u010dunala i pisa\u010d da svoje radove spreme (opaska za dogodine). Ovaj put redakcija Novina na internetu tipkala je i unosila njihove radove i unaprijed se ispri\u010davamo \u0161to smo morali napraviti izbor njihovih “putovanja”.<\/p>\n
<\/p>\n
\u00a0Paula Jozi\u0107, Ana Lisica i Ana Fonovi\u0107<\/p>\n
Istra<\/strong><\/p>\n Tamo gdje je za\u0161titni znak koza;<\/p>\n Gdje dobro uspijeva vinova loza,<\/p>\n Tamo gdje se Novigradsko prolje\u0107e odr\u017eava,<\/p>\n Gdje se dje\u010dja ma\u0161ta i kreativnost podr\u017eava,<\/p>\n Tamo gdje je more bistro,<\/p>\n Nalazi\u0161 se ti, draga Istro!<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Sunce<\/strong><\/p>\n Na beskrajnom, modrom nebu,<\/p>\n Visoko iznad nas, ovo ljupko sunce sja.<\/p>\n Sja, grije i vra\u0107a stara sje\u0107anja.<\/p>\n Sje\u0107anja na nas i na\u0161u mladost,<\/p>\n Na na\u0161u ljubav i zajedni\u010dku slabost;<\/p>\n Na tebe i mene,<\/p>\n Zagrljene ispod starog hrasta,<\/p>\n Dok nebom leti jato, iscrpljenih lasta.<\/p>\n Ema Ku\u010di\u0161<\/p>\n Sunce u torbi<\/strong><\/p>\n U modrini neba<\/p>\n paleta sre\u0107e.<\/p>\n Na tragu vjetra<\/p>\n moji probu\u0111eni osje\u0107aji.<\/p>\n U meko\u0107i bar\u0161unastih oblaka<\/p>\n bijela ljepota.<\/p>\n Smiraj dana,<\/p>\n sunce u torbi<\/p>\n moga \u017eivota.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Pavica Ivekovi\u0107, hospitantica<\/p>\n ***<\/p>\n \u0160u\u0161kavi nestalni \u0161ljunak.<\/p>\n Obrisi borova s druge strane zaljeva.<\/p>\n Usporeni dan.<\/p>\n Vrijeme za \u010dovjeka.<\/p>\n ***<\/p>\n Sanja\u00a0Beg Nisi, hospitantica<\/p>\n Pri\u010da<\/strong><\/p>\n Sjedim na stijeni. Stijena koja je tu. Stijena na kojoj je svatko sjedio. Stijena na kojoj se ne\u0161to doga\u0111alo, koja ima svoju pri\u010du.\u00a0 Pribli\u017eit \u0107u se, nasloniti na nju. Mo\u017eda ne\u0161to \u010dujem\u2026 \u010cujem ju, pri\u010da mi pr\u010du. More joj se pridru\u017euje, \u0161umom svojih valova.\u00a0 Pri\u010daju mi pri\u010du. Pri\u010da koja traje i traje. Pri\u010da koju \u0107e svakome ispri\u010dati na drugi na\u010din. Pri\u010da koja traje i ne nestaje.<\/p>\n Kristina Bo\u0161njak<\/p>\n Ki\u0161a brojeva<\/strong><\/p>\n Prije nekoliko godina, a mo\u017eda i desetlje\u0107a, nije posve sigurno, pri\u010da se da su momak i djevojka iza\u0161li prvi put zajedno u grad. Bilo je sivo poslijepodne i sve je upu\u0107ivalo na to da \u0107e ki\u0161iti. On je nosio poderane traperice i crnu majicu s nekoliko bed\u017eeva na ovratniku. Ona je nosila neke jeftine radni\u010dke cipele i svjetlo \u2013 sme\u0111u vestu. Stali su kod velikih, tamnih vrata nekog haustora, ona je stala na prste i trebao se dogoditi prvi poljubac. I ba\u0161 u tom trenutku, kad se \u010dinilo da ih ni\u0161ta ne mo\u017ee prekinuti \u2013 iz oblaka se spusti ki\u0161a, i to ne obi\u010dna ki\u0161a \u2013 ne ledena ki\u0161a, ne kisela ki\u0161a, ne ki\u0161a \u017eaba ili mrtvih riba \u2013 ve\u0107 ki\u0161a brojeva, trojke, dvojke, petice, sedamnaestice, dvadesetke, stotke, razlomci, decimalni brojevi, negativni brojevi. Padali su nemilice po haubama, izlozima, rozim ki\u0161obranima, biciklima, dvori\u0161tima, \u0161kolskim torbama, novim cipelama. Rijetki prolaznici poput stare udovice zastali su i o\u010dima punim iznena\u0111enja gledali u nebo, dok su se ostali pritajeno s prozora pitali o kakvom se tu \u010dudu prirode radi, jer se nikad takvo \u0161to dotad nije dogodilo.<\/p>\n -Stvarno je istina \u2013 re\u010de djevojka, puna \u010du\u0111enja.<\/p>\n -\u0160to? \u2013 re\u010de mladi\u0107.<\/p>\n – Da su brojevi svud oko nas. Gledaj, sad su i s neba po\u010deli padati.<\/p>\n Nije to trajalo dugo. Pljusak je prestao i tisu\u0107e sitnih i velikih brojki, bijele, crne, sive otjecale su potocima u \u0161ahtove, spu\u0161tale se niz \u017eljebove, kapale s krovova, izlazile iz automobilskih guma, dok nisu i\u0161\u010dezle.<\/p>\n Samo neka padaju, samo neka padaju, pomisli neo\u017eenjeni profesor statistike na drugom katu, ovako \u0107e se ljudi lak\u0161e nau\u010diti analiti\u010dko \u2013 logi\u010dkom na\u010dinu razmi\u0161ljanja, mo\u017eda i psi i ma\u010dke lutalice nau\u010de kvadrirati i korjenovati kad budu tako stalno izlo\u017eeni brojevima, a ne bi bilo lo\u0161e za djecu koja se stalno igraju vani s tom loptom, ne bi uop\u0107e bilo lo\u0161e, ne bi.<\/p>\n Dolazi neko novo, \u010dudno vrijeme, pomisli jedna tjeskobna ljubi\u010dica u parku, toliko tiho da je nitko nije \u010duo.<\/p>\n Mislav Habulin<\/p>\n <\/p>\n Bez naslova<\/strong><\/p>\n Plastika svastika mor\u017e more<\/p>\n irelevantno je sve to<\/p>\n pitala sam ju<\/p>\n samo je gurnula kosu iza uha<\/p>\n uvijek to radi.<\/p>\n izvadila sam listu zadataka<\/p>\n iz d\u017eepa:<\/p>\n ra\u0161iriti laktove i otjerati<\/p>\n piskutavo pjevu\u0161enje<\/p>\n destrukcije<\/p>\n uzela sam olovku iz obli\u017enje kro\u0161nje<\/p>\n nacrtala cvjeti\u0107e na papiru<\/p>\n i otr\u010dala dok su mi se plu\u0107a borila<\/p>\n jedno s drugim.<\/p>\n Eva Marija Jure\u0161i\u0107<\/p>\n Plavetnilo<\/strong><\/p>\n Zastajem,<\/p>\n te\u0161ke kazaljke sata vode bezvremenske utrke,<\/p>\n odlutao sam,<\/p>\n u\u0161ao u svoj svijet,<\/p>\n svijet dubine, lako\u0107e…<\/p>\n Cvrkut ptica i \u0161um maslina,<\/p>\n te\u017eina sun\u010devih zraka…<\/p>\n Sjedam i razmi\u0161ljam,<\/p>\n u\u017eivam u zvucima prirode<\/p>\n i beskrajnom plavetnilu.<\/p>\n \u00a0Tomislav Levani\u0107<\/p>\n Spava<\/strong><\/p>\n Okrenem se,<\/p>\n za\u0161kiljim o\u010dima,<\/p>\n prema oblacima koji<\/p>\n skrivaju Sunce.<\/p>\n \u201eJo\u0161 malo pa dolazi.\u201c,<\/p>\n mislim.<\/p>\n Ali Sunca nema,<\/p>\n zaspalo je.<\/p>\n Od umora,<\/p>\n nikad prekinutog rada.<\/p>\n Zaslu\u017eeno, zaspalo je.<\/p>\n Ana \u2013 Marija \u0160aru\u0161i\u0107<\/p>\n ***<\/p>\n Ti si moj Bog<\/p>\n U sredi\u0161tu mojeg svega<\/p>\n A izvan tog svega ni\u0161ta<\/p>\n Osim mo\u017eda tinej\u0111erskih godina<\/p>\n I bolesnog ranog djetinjstva.<\/p>\n Kad sklopim o\u010di<\/p>\n Prolazi vlak<\/p>\n I pojavljuje se iznova<\/p>\n Sa svijetlom svakog prozora,<\/p>\n Samo pru\u017eam ruku pred sebe<\/p>\n U mrak.<\/p>\n Krug je na\u0161ao sredi\u0161te<\/p>\n Ti\u0161inu \u017eivotinje, ono najte\u017ee<\/p>\n Za tebe sam postao maleno ni\u0161ta<\/p>\n \u0160to ispunjava daleke i<\/p>\n Nerazumne zada\u0107e zvijezda.<\/p>\n \u00a0***<\/p>\n Mislav Habulin<\/p>\n Plovi mala la\u0111a<\/strong><\/p>\n Klopo\u010de i mrmolji, udara veslima<\/p>\n \u0161apu\u0107e ribama i uzburkanim zvijezdama,<\/p>\n slijedi svijetlo i \u010deka neka mirnija vremena.<\/p>\n Plovi mala la\u0111a, plovi sama,<\/p>\n plovi zaigrana.<\/p>\n Tomislav Levani\u0107<\/p>\n Priprema za prolje\u0107e<\/strong><\/p>\n Padala je jednog dana Milostiva gospa lahor Ne \u017eeli trava rasti Padala je jednog dana Ema Smoli\u0107<\/p>\n Izgubljene la\u0111e ne plove<\/strong><\/p>\n Izbrisana neba najljep\u0161a su smrtniku.<\/p>\n Najsjajniji su jasni morski putovi, da te<\/p>\n odvedu prema izgubljenim mjestima.<\/p>\n Zalutaj, ponekad je potrebno izgubiti se<\/p>\n da bi prona\u0161ao pravi put.<\/p>\n Tu\u0111e zvijezde smrtniku su najljep\u0161e.<\/p>\n Ti\u0161ine slabo podijeljene<\/p>\n s krivim praznim prostorima. Bijele ti\u0161ine.<\/p>\n Nitko u smrti pjeva dok vjetar \u017euri \u017eivima!<\/p>\n Izbrisana neba najljep\u0161a su smrtniku.<\/p>\n Izgubljene la\u0111e ne plove.<\/p>\n Izbrisana neba ne postoje.<\/p>\n Ti\u0161ina beznadno nepodijeljena.<\/p>\n Putovi zalutali ljudima.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0Mateja<\/p>\n Pjesma la\u0111i<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n Ve\u0107 sam, sestro, stara<\/p>\n I ruke me ne slu\u017ee,<\/p>\n Zato se, oprosti mi,<\/p>\n S tvojim veslima ne dru\u017ee.<\/p>\n Oprosti mi, sestro draga,<\/p>\n \u0160to vi\u0161e nisam mlada<\/p>\n I jedino \u0161to ti mogu pru\u017eit`<\/p>\n Je ova \u0161aka jada.<\/p>\n Ru\u017eno ti je, sestro,<\/p>\n U staroj luci odmarat` jedra,<\/p>\n Oprosti mi \u0161to ne plovi\u0161 vi\u0161e<\/p>\n Za ovakva vremena vedra.<\/p>\n Nisi ni ti kao prije, sestro,<\/p>\n Ve\u0107 boja ti je blijeda,<\/p>\n A moja nekad zlatna kosa<\/p>\n Dugo ve\u0107 je sijeda.<\/p>\n Oprosti mi, sestro draga,<\/p>\n Kada te sutra ostavim,<\/p>\n No prestare smo ti i ja<\/p>\n Da to sada popravim.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ema Smoli\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Posjetili smo Literarnu radionicu i doznali kakvo je ondje ozra\u010dje i \u0161to su sve napisali tijekom ovih par dana.<\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":1341,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[232,146,233],"class_list":["post-1224","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-literarna-radionica","tag-literati","tag-radionica","tag-radovi"],"views":1957,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2015\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1224","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2015\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2015\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2015\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2015\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1224"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2015\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1224\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1371,"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2015\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1224\/revisions\/1371"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2015\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1341"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2015\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1224"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2015\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1224"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.novigradsko-proljece.com\/web\/2015\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1224"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nSva gusta ki\u0161a tuge,
\nNo nije padala na zemlju
\nVe\u0107 na ljude druge.<\/p>\n
\nNe \u017eeli po prljavom kora\u010dati,
\nNo to nitko ne shva\u0107a
\nNi ne \u017eeli shva\u0107ati.<\/p>\n
\nKuda drugi gaze,
\nNe \u017eele se pojaviti p\u010dele
\nGdje na njih ne paze.<\/p>\n
\nSiva ki\u0161a slobode,
\nIsprala je za prolje\u0107e svijet
\nDa mu noge po \u010distom hode.<\/p>\n