Razgovarali smo sa svestranim Mariom Kovačem; redateljem, glumcem, skladateljem, scenografom, dramaturgom, dramskim pedagogom te voditeljem brojnih dramskih radionica. Ove se godine i okušao u vođenju radionice Scenska 1 na “Novigradskom proljeću”.
S obzirom na sva Vaša postignuća, činite se kao vrlo ambiciciozna osoba. Smatrate li Vi sebe takvim?
Ne, ja nisam nimalo ambiciozna osoba, a sav uspjeh koji imam smatram pukom slučajnošću i velikom srećom.
Imate li nekih neispunjenih ciljeva?
Da, planiram biti austronaut, ali nekako sam se odlučio da će se to desiti samo od sebe, a pogotovo ne radim ništa u tom smjeru.
Kakve metode podučavanja imate u svojim radionicama?
Prvenstveno se trudim da ljudima bude zabavno. Smatram da je zabava najbolji entuzijazam i da se najbolji rezultati postižu kada se ekipa dobro zabavlja.
Koji je cilj Vaše radionice?
U svakom slučaju, meni nije cilj od te djece napraviti dobre glumce, nego prije svega kvalitetne gledatelje predstava i filmova. Ako je netko slučajno, nekom drugom vrstom providnosti, talentiran za nešto, onda će možda i napraviti nešto više.
Možete li poistovjetiti zbivanja u svojoj radionici s ovogodišnjom temom?
Ne, nikako. Što je tema koja mi je zadana apstraktnija, to mi je posao teži, no s druge strane to mi je još jedan izazov.
Kada Vas je počela zanimati gluma?
Ne sjećam se točno, ali krenuo sam u ZKM kao “klinac” kad sam imao šest ili sedam godina. I tako je sve počelo.
I kako Vam se sviđa u Novigradu s obzirom na to da ste ovdje prvi put?
Jako mi je sviđa. NP mi se sviđa jer je kreativan, pun energije, stalno se nešto dešava, nema praznog hoda, hrpa je ljudi, stalno netko s nekim razgovara, netko ima više entuzijazma, netko manje i sviđa mi se energija. Lonac Novigrada ima odliku da u njemu stalno nešto krčka.
(301 posjeta)