Do sada smo čitali kako je to biti voditelj radionice, polaznik radionice, ali malo znamo o tome kako je biti hospitant. Tko su uopće hospitanti? Hospitanti su učitelji koji zajedno s učenicima pohađaju radionice i povremeno pomažu voditeljima, no cijelo vrijeme imaju i svoje zadatke. Kao netko tko prije nije bio na Novigradskom proljeću, nisam znala što očekivati. Kažu neki mudri ljudi, psiholozi, da su očekivanja ono što određuje kako ćemo se osjećati. Visoka očekivanja mogu biti preduvjet velikom razočaranju, a niska velikom ugodnom iznenađenju. Odnosno, u odnosu na svoja očekivanja zapravo biramo hoćemo li biti sretni ili ne. Oslobođena tog prvog tereta, doputovala sam s četirima učenicama u Novigrad u subotu i dalje ne znajući što nas čeka. Hrana s kojom smo se prvom susrele kada smo stigle je prva ostavila pozitivan dojam na nas. Sladoled za večeru – odrađen. Palačinke za doručak – smazane. No, ovdje smo ipak zbog nečeg ozbiljnijeg – radionica.

Radionice na Novigradskom proljeću su točno ono što je i u naslovu. Proljeće. Šareno, veselo, opušteno. Tijekom ovih nekoliko dana više sam se puta uhvatila u razmišljanju i maštanju kako bih voljela da je naša svakodnevica u školama više nalik ovakvom obliku rada. Smatram kako poznajem svoje učenice i kako mogu predvidjeti njihove reakcije i ponašanja. Zato sam i predložila ovim učenicama koje sam povela da dođu sa mnom. Opet –  očekivanja. Očekivala sam da će im biti lijepo i da će im dobro doći dodatan rad na talentima, da će se tijekom boravka ovdje zabavljati. Nisam očekivala da će toliko uživati i željeti raditi. Tijekom jednog našeg dogovora o poslijepodnevnim aktivnostima doživjela sam potpuni šok – preskakanje očekivanja za 10 metara – moja Sara koja inače voli prečice, brzinski (ali kvalitetno) odrađen posao, kako bi ostalo više vremena za zabavu – ne želi ići s nama u šetnju, niti na bazen – ona želi ostati u sobi i pisati svoje članke za Novinarsku skupinu. Svaki nastavnik zna da je najteže u svemu motivirati učenika na rad, osobito kada nema ocjena. U Novigradu nema ocjena, nema pritiska, nema zapovjedi, a svi vrijedno stvaraju i rade. Moje su se osmašice izvrsno snašle i sve su svoje radionice ocjenile s 9/10 ili 10/10, ovisno koliko su umorne bile toga dana, no moje dvije šestašice su ipak radionicama pristupile nesigurnije. Nakon prve jutarnje radionice u ponedjeljak s malo straha su izašle van sumnjajući u svoje sposobnosti, no već u ponedjeljak navečer su bile zadovoljne svojim radom, uspjehom i napretkom, a njihovo je sampouzdanje vidno i značajno naraslo. Može li ijedan nastavnik željeti više?

Dakle, Novigradsko proljeće s gledišta hospitantice je čarolija. Čarolija za učenike, ali i čarolija za nas hospitante koji uz svoje učenike učimo i uživamo u atmosferi, kreativnosti i napretku učenika, ali i sebe. Jedino negativno je što su moja očekivanja sada jako, svemirski velika i teško će ih išta nadmašiti.

Vesna Đurčević Jović