Ogledalo i ekran
Pitam se tko sam. Koje li su moje vrijednosti? Sjedim u kutu svoje sobe i razmišljam tko će mi pomoći otkriti mene?
Pomaknem se i sjednem ispred ogledala i čekam. Čekam neki odgovor, makar malu iskru. Gledam se i pitam se tko li je ovo ljudsko biće. Znam kako izgledam izvana, no tko upravlja mnome iznutra. U odrazu vidim nepoznatu osobu, ne prepoznajem je. Ako dotaknem svoj lik, hoću li vidjeti što se događa u mojoj duši ili možda koje misli teku mojim moždanim vijugama.
Tada se dotaknem i nestanem. Ispred mene pojavi se ekran koji vrti filmove, a oni opisuju mene kao čovjeka. Dođem pobliže gledajući u ekran i shvatim što to dobro leži u meni. Nasmiješim se i probudim uz upaljeni televizor i ogledalo.
Jana Jambrenčina
OGLEDALO
Ogledalo,ogledalo,što osoba vidi
kad stane pred njega?
Ima li nešto što joj se svidi
ili nešto što ne?
Pred ogledalom osoba
ne vidi samo fizički izgled
već i onaj drugi
tako zvani psihički.
U ogledalu nema nepravilnosti,
ono je samo reflekcija
našeg izgleda i istinosti.
Pred ogledalom svaki dan
vidjet ćete drugu osobu
možda to i nije plan
ali to je uvijek lijep dar.
Nitko nije savršen
i svi smo mi drugačiji
al’ je svatko sam po sebi lijep
sviđalo mu se to ili ne.
Eva Krolo
Ogledalo
Različitost,
Posebnost,
Individualnost.
Ljepota,
Umor,
Sreća.
Tuga,
Ljutnja,
Zbunjenost.
Toliko toga,
A samo jedan
Predmet.
Jedno ogledalo!
Ema Mraz
Na putu prema suncu
Na putu prema suncu
moraš proći zemlju
na putu prema suncu
moraš proći nebo
na putu prema suncu
moraš proći zvijezde
na putu prema suncu
moraš proći planete
a kada prođeš sva ta divna svojstva
zemlju, nebo, zvijezde, planete
znaj da si bio uporan i napravio mnogo
stoga sada možeš izreći pozdrav suncu.
Ema Skroban
OČI OGLEDALA
Tama, tuga, bol, sve to vidim kada pogledam u njih.
Pokušavam vidjeti iza njega ali ne mogu, nemam toliko snage.
Pokušavam stići tamo, pokušavam pomoći ljudima u njemu.
Zovu me tihim jecajima kao da pokušavaju sačuvati dah.
Vidim ih u prozoru, vidim ih u bari, vidim ih u vodi, vidim ih u glavi.
One me gledaju, gledaju me žudno, kapak se polako zatvara a pomoći nema.
Pomoć čeka, čeka na mene.
U se gledam i ne vidim sebe, ne vidim onu ljepotu kao prije.
Ne vidim sreću koja je prije tekla mojim venama.
Vidim samo njih, mrtve.
Klarisa Debeljak
Ogledalo
Kada se pogledam u ogledalo,
Mislim da vidim jednu lijepu, dragu
Djevojčicu.
No jedino što vidim je neka nepoznata osoba, koja gleda u mene.
Često se zapitam; što ako to jesam ja, što ako se ne poznajem
dovoljno da bi se prepoznala.
Pogledam se još jednom…-to jesam ja
Gledam i ne vjerujem,
danima sam gledala osobu za koju sam mislila da je nepoznata,
a zapravo sam to bila ja sve vrijeme
Poanta je da se često ni mi sami ne prepoznajemo, mislimo da
znamo sve o sebi. Kako izgledamo, kako se ponašamo, no
sve nas to zavara i nakraju dana više i ne znamo tko smo.
Nika Stiplošek
OGLEDALO KAO DRUGO JA
Kao sjena pratiš me u stopu iz dana u dan
Svaki moj pokret je i tvoj
Vrlina moja, vrlina je tvoja
Jedino su moje mane u tebi veće.
Svaka moja greška u tebi je zapamćena.
I stalno se vraća…
Marija Lončar
OGLEDALO
Gledam u ogledalo,
Lice prošlosti i budućnosti,
Ali to sam samo ja izgubljena u vremenu,
No to vrijeme ja kontroliram.
Gledam u ogledalo,
Što ću s vremenom,
Mogu kontrolirati sav svoj budući svijet,
A ja ne znam što ću.
Gledam u ogledalo,
Što ću s vremenom,
Ta prošlost, tako zbunjujuća.
Što ako je zaboravim?
Gledam u ogledalo.
Vremena ima,
A u ogledalu je samo moj odraz
Marta Juras
Ogledalo
Dvije dimenzije.
One dijele stvarnost
od onog nestvarnog – našem oku ljepšem.
Ponekad žudim za realnošću, a ponekad mi zamišljanje
i sanjarenje kraj mog staklastog portala,
Također odgovara.
Problem mi stvara jedino istina.
Ta prokleta istina.
Rađe bih toliko laži izgovorila, nego joj povjerovala.
Presječe sve poput mača i misli da je važna.
Ne bih se složila. Prokletstvo.
I tako, stvarnost ili nestvarnost.
Bijelo ili crno? Igra ili borba?
Što ću izabrati?
Hoću li pogriješiti?
Gledam i gledam,
Zapravo ne znam u što.
Možda nečiju drugu figuru ili možda ipak samo svoju sjenu.
Očekujem li nekog drugog?
Nitko ne zna.
Još uvijek stojim,
Pratim kretanje oka svoga.
Što reći?
Gledam između dimenzija.
Nestvarnost mi puno bolje stoji.
Zaključila sam.
Polako sam se odmaknula,
Ugasila svijetlo i,
Vidjela kako me je mrak progutao – mrak stvarnosti.
Sara Premerl
Zašto ogledalo?
Ne želim se pogledati.
Želim ostati u misterioznom svemiru.
Vraćam se u bistre snove.
Stvaram se u kuli
okružena s četiri mračna ogledala.
Nakratko proškiljim
i zavrti mi se.
Nemam izbora,
ogledat ću se u stvarnosti.
Ipak.
Polako podižem ruku
koja prolazi kroz drugo ogledalo,
ono najnestvarnije.
Uzrujana sam i želim se vratiti,
no nema povratka.
Zatočena sam u nestvarnosti
u vlastitome snu.
Sofia Galir
0 Comments