Ogledalo i ekran

Pitam se tko sam. Koje li su moje vrijednosti? Sjedim u kutu svoje sobe i razmišljam tko će mi pomoći otkriti mene?

Pomaknem se i sjednem ispred ogledala i čekam. Čekam neki odgovor, makar malu iskru. Gledam se i pitam se tko li je ovo ljudsko biće. Znam kako izgledam izvana, no tko upravlja mnome iznutra. U odrazu vidim nepoznatu osobu, ne prepoznajem je. Ako dotaknem svoj lik, hoću li vidjeti što se događa u mojoj duši ili možda koje misli teku mojim moždanim vijugama.

Tada se dotaknem i nestanem. Ispred mene pojavi se ekran koji vrti filmove, a oni opisuju mene kao čovjeka. Dođem pobliže gledajući u ekran i shvatim što to dobro leži u meni. Nasmiješim se i probudim uz upaljeni televizor i ogledalo.

Jana Jambrenčina

OGLEDALO

Ogledalo,ogledalo,što osoba vidi

kad stane pred njega?

Ima li nešto što joj se svidi

ili nešto što ne?

Pred ogledalom osoba

ne vidi samo fizički izgled

već i onaj drugi

tako zvani psihički.

U ogledalu nema nepravilnosti,

ono je samo reflekcija

našeg izgleda i istinosti.

Pred ogledalom svaki dan

vidjet ćete drugu osobu

možda to i nije plan

ali to je uvijek lijep dar.

Nitko nije savršen

i svi smo mi drugačiji

al’ je svatko sam po sebi lijep

sviđalo mu se to ili ne.

Eva Krolo

Ogledalo

Različitost,

Posebnost,

Individualnost.

Ljepota,

Umor,

Sreća.

Tuga,

Ljutnja,

Zbunjenost.

Toliko toga,

A samo jedan

Predmet.

Jedno ogledalo!

Ema Mraz

Na putu prema suncu

Na putu prema suncu

moraš proći zemlju

na putu prema suncu

moraš proći nebo

na putu prema suncu

moraš proći zvijezde

na putu prema suncu

moraš proći planete

a kada prođeš sva ta divna svojstva

zemlju, nebo, zvijezde, planete

znaj da si bio uporan i napravio mnogo

stoga sada možeš izreći pozdrav suncu.

Ema Skroban

OČI OGLEDALA

Tama, tuga, bol, sve to vidim kada pogledam u njih.

Pokušavam vidjeti iza njega ali ne mogu, nemam toliko snage.

Pokušavam stići tamo, pokušavam pomoći ljudima u njemu.

Zovu me tihim jecajima kao da pokušavaju sačuvati dah.

Vidim ih u prozoru, vidim ih u bari, vidim ih u vodi, vidim ih u glavi.

One me gledaju, gledaju me žudno, kapak se polako zatvara a pomoći nema.

Pomoć čeka, čeka na mene.

U se gledam i ne vidim sebe, ne vidim onu ljepotu kao prije.

Ne vidim sreću koja je prije tekla mojim venama.

Vidim samo njih, mrtve.

Klarisa Debeljak

Ogledalo

Kada se pogledam u ogledalo,

Mislim da vidim jednu lijepu, dragu

Djevojčicu.

No jedino što vidim je neka nepoznata osoba, koja gleda u mene.

Često se zapitam; što ako to jesam ja, što ako se ne poznajem

dovoljno da bi se prepoznala.

Pogledam se još jednom…-to jesam ja

Gledam i ne vjerujem,

danima sam gledala osobu za koju sam mislila da je nepoznata,

a zapravo sam to bila ja sve vrijeme

Poanta je da se često ni mi sami ne prepoznajemo, mislimo da

znamo sve o sebi. Kako izgledamo, kako se ponašamo, no

sve nas to zavara i nakraju dana više i ne znamo tko smo.

Nika Stiplošek

OGLEDALO KAO DRUGO JA

Kao sjena pratiš me u stopu iz dana u dan
Svaki moj pokret je i tvoj
Vrlina moja, vrlina je tvoja
Jedino su moje mane u tebi veće.
Svaka moja greška u tebi je zapamćena.
I stalno se vraća…

Marija Lončar

OGLEDALO

Gledam u ogledalo,

Lice prošlosti i budućnosti,

Ali to sam samo ja izgubljena u vremenu,

No to vrijeme ja kontroliram.

Gledam u ogledalo,

Što ću s vremenom,

Mogu kontrolirati sav svoj budući svijet,

A ja ne znam što ću.

Gledam u ogledalo,

Što ću s vremenom,

Ta prošlost, tako zbunjujuća.

Što ako je zaboravim?

Gledam u ogledalo.

Vremena ima,

A u ogledalu je samo moj odraz

Marta Juras

Ogledalo

Dvije dimenzije.

One dijele stvarnost

od onog nestvarnog – našem oku ljepšem.

Ponekad žudim za realnošću, a ponekad mi zamišljanje

i sanjarenje kraj mog staklastog portala,

Također odgovara.

Problem mi stvara jedino istina.

Ta prokleta istina.

Rađe bih toliko laži izgovorila, nego joj povjerovala.

Presječe sve poput mača i misli da je važna.

Ne bih se složila. Prokletstvo.

I tako, stvarnost ili nestvarnost.

Bijelo ili crno? Igra ili borba?

Što ću izabrati?

Hoću li pogriješiti?

Gledam i gledam,

Zapravo ne znam u što.

Možda nečiju drugu figuru ili možda ipak samo svoju sjenu.

Očekujem li nekog drugog?

Nitko ne zna.

Još uvijek stojim,

Pratim kretanje oka svoga.

Što reći?

Gledam između dimenzija.

Nestvarnost mi puno bolje stoji.

Zaključila sam.

Polako sam se odmaknula,

Ugasila svijetlo i,

Vidjela kako me je mrak progutao – mrak stvarnosti.

Sara Premerl

Zašto ogledalo?

Ne želim se pogledati.

Želim ostati u misterioznom svemiru.

Vraćam se u bistre snove.

Stvaram se u kuli

okružena s četiri mračna ogledala.

Nakratko proškiljim

i zavrti mi se.

Nemam izbora,

ogledat ću se u stvarnosti.

Ipak.

Polako podižem ruku

koja prolazi kroz drugo ogledalo,

ono najnestvarnije.

Uzrujana sam i želim se vratiti,

no nema povratka.

Zatočena sam u nestvarnosti

u vlastitome snu.

Sofia Galir

Categories: Riječ

0 Comments

Odgovori

Avatar placeholder

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.