Kako se tjedan bliži kraju, tako se i radovi dovršavaju i završavaju. Danas sam posjetila našu vrijednu, ali zabavnu i uvijek gostoljubivu radionicu izrade slikovnice u kojoj sam provela vrijeme uživajući u smijehu i radosti.
U radionici izrade slikovnice sve pršti od talenata: od pisanja pa do slikanja. Zabilježila sam dojmove voditeljice i dvoje polaznika.
Voditeljica radionice je Sonja Ivić koja je s nama podijelila kako njihova radionica funkcionira i je li zadovoljna ovom alternativom škole stvaralaštva:
Kako se snalazite u ovakvom okruženju? Koliko Vam se promijenio pristup i način rada u usporedbi s Novigradskim proljećem uživo?
Snalazim se, snalazim se… sve je ovo učenje, nastojim iz svega izvući nešto dobro. Doživljavam novonastalu situaciju kao priliku za učenje. Tehnička potpora? Priskakalo mi se u pomoć kad god mi je trebalo. Seesaw, novi alat s kojim me je upoznala kolegica Danijela Blanuša Trošelj (stručni tim), uvelike je olakšao rad meni i djeci. Brinula me mogućnost interakcije, vidljivost uradaka, podrška… Sve što radimo prilaže se na stranice i vidljivo je u svakom trenutku. Svi mogu gledati, komentirati i biti podrška jedni drugima. Ono što je dobro, daleko se čuje pa je Danijela uskoro postala i naš osigurač kad nam u toj priči nešto ,,zašteka”. Sad već imamo pravu seesaw ekipu mentora. Djeca vladaju tehnologijama, brza su i strpljiva kad nam zatreba pomoć.
Pristup je neusporediv. Nedostaje onaj glasni smijeh, šušur, ideje koje frcaju… Zoom nas tjera na red i disciplinu u komunikaciji :). Slikovnice se izrađuju u web alatu, nema mirisa ljepila i boja… Ono što je ostalo isto je toplina kojom djeca zrače i želja za stvaralaštvom, međusobna podrška, humor… Postavljene ciljeve prilagodili smo tehnologiji. Stvaramo u hodu, prilagođavamo se, istražujemo.
Nakon cijelog tjedna rada koliko slikovnica se izradi i gdje one završe?
Svaki sudionik na kraju ima svoju slikovnicu, a završe na stranicama Novigradskog proljeća, dostupne su za čitanje.
Imate li određeni uzrast za koji se slikovnice prave?
Slikovnica ima svoja pravila, prije pisanja priče određuje se za koji uzrast se priča piše i razmišlja o jeziku i stilu pisanja, broju riječi…
Kakvo je Vaše mišljenje o organizaciji Novigradskog proljeća na daljinu, je li ispunilo Vaša očekivanja?
Došla sam, vidjela što mi se nudi, osjetila podršku kao i uvijek i sve je dobro. Neka nova novigradska priča. Zanimljiva.
Od sudionika radionice intervjuirali smo Dinu Peruška iz Labina kojemu je ovo već 4. godina na ovoj radionici, ali i jednu novu polaznicu Mariu Petković Fajnik iz Krašića.
Kako ste se odlučili za odabir radionice?
Dino: Volim pisati, sudjelovao sam dvaput na državnoj Smotri LiDraNo iz literarnog izraza, a isto tako volim i crtati, pa je izrada slikovnice odlična da se povežu te dvije ljubavi u jednu. Godinama sam slao svoje slikovnice na natječaj Moja prva knjiga, tako da mi se izrada slikovnice činila kao najbolji izbor. Prvi put sam sudjelovao na radionici u petom razredu. Svidjelo mi se, pa sam nastavio dolaziti.
Maria: Već sam izrađivala slikovnice, također sam slala na natječaj Moja prva knjiga i htjela sam isprobati kako je to na Novigradskom proljeću.
Možete li mi ukratko opisati proces izrade slikovnice?
Dino: Sve kreće od ideje, mi tu već imamo zadanu temu – ove godine nam je to voda. Zatim, pišemo priču po određenim smjernicama. Trebamo imati glavni lik koji je blizak djetetu, znati kome je namijenjena slikovnica, navesti problem koji glavni lik pokušava riješiti na nekoliko načina te na kraju uspijeva. Nakon što smo napisali priču, ukratko napravimo skice onoga što će biti na svakoj stranici, odredimo tko i što će nam se nalaziti na stranici, biramo tehniku kojom ćemo slikati i koristiti ju u izradi slikovnica. Na kraju crtamo, slikamo i radimo ilustracije te pišemo tekst na ilustraciji.
Kako ste reagirali na vijest da se Novigradsko proljeće održava u ovakvom, dosad neviđenom obliku?
Dino: Bio sam tužan, no očekivao sam to, vidio sam kakva je situacija. Žao mi je, bio sam već tri godine na Novigradskom proljeću uživo i to je stvarno jedno iskustvo kojeg svi trebaju proživjeti jer se upozna toliko novih ljudi i tih sedam dana možete „pustiti mozak na pašu“. I dalje vi sudjelujete u radionicama, ali s osobama s kojima imate slične interese, upoznajete ljude svojih godina iz svih krajeva Hrvatske, stječete životna prijateljstva, ali isto tako naučite neke nove vještine u području koje vas zanima. Posebno mi je žao jer sam već isplanirao što ću raditi i s kojim ljudima, a sad smo online. Ne znam hoću li druge godine upasti jer mi je ovo 4. godina i srednja sam škola, a nažalost znamo da ne primaju toliko ljudi iz srednje. Prijavit ću se pa što bude, bude.
Maria: Bila sam malo tužna jer sam se veselila da ću upoznati nove ljude i moći se više družiti, no bila sam sretna što ću moći sudjelovati jer je prošle godine bilo otkazano. Na neki način sviđa mi se i ovakav rad jer učimo nove programe u kojima možemo stvarati sliku i učimo izrađivati slikovnice na neki drugačiji način.
Mislite li da bolje radite u ovakvom online okruženju ili kad su svi na okupu?
Dino: Ovisi kako za što, u Novigradu je bolja atmosfera, odmah možemo pomoći jedni drugima i vidjeti što drugi rade. Možemo to napraviti i online, ali malo teže. Voditeljica nas bolje prati kad smo uživo, mislim prati nas i ovdje, ali nije to to. U nekim segmentima lakše je raditi od kuće jer između radionica mogu neometano odraditi zadatak ili nešto dovršiti, a u Novigradu ću radije izaći van nego raditi slikovnicu u sobi.
Maria: Ne znam jer nisam još bila u Novigradu, pa ne znam kako bi se tamo radilo. Ne znam koliko bih bila koncentrirana za izradu, ali mislim da bi mi bilo lakše raditi u Novigradu jer bismo više razgovarali i dijelili teme nego ovako online.
Gdje vi pronalazite inspiraciju i kreativnost za izradu slikovnica?
Dino: Svuda oko nas i u nama samima. Vjerujem da inspiracija ne dolazi sama od sebe, mislim zna doći, ali ponekad treba razmišljati i tražiti tu inspiraciju, a ona se može stvarno naći svugdje.
Maria: Pošto slikovnica se temelji na tome da više prikazujemo nešto o čemu najbolje znamo i o onim osjećajima koje mi osjećamo i prenosimo u tu slikovnicu. Slikovnica dolazi iz okruženja u kojem se mi nalazimo i iz nas samih, odnosno iz naših osjećaja, pa tako dolazi i ideja.
Biste li svoju radionicu preporučili drugima i zašto?
Dino: Preporučio bih svima jer jako je širok raspon onoga što radimo na toj radionici – kao da kombinirate literarnu, slikarsku i druge radionice u jednu. Napišete priču, onda slikate. U Novigradu bismo zajednički oslikali jedno platno. Ako volite slikati i crtati, radionica izrade slikovnice je savršen izbor za vas.
Maria: Ja bih isto preporučila ovu radionicu zato što je zanimljiva. Prvi dan sam se osjećala čudno jer nisam poznavala gotovo nikoga. Kad se upoznaju ljudi, ne radi se toliko napeto. Atmosfera postaje opuštenija i nije sve rad, rad, rad, nego i razgovaramo. Bez obzira što smo online i razdvojeni, komuniciramo. Spajamo dva medija pa prenosimo svoj doživljaj drugima kroz slikovnicu.
Ani Londero
0 Comments