Prije sto godina ljudi su pili vodu iz lokva na putu, nisu se brinuli o zagađenoj vodi, nisu imali pojma o kiselim kišama, o ozonskom omotaču i o stakleničkim plinovima. Živjeli su u skladu s gospođom prirodom: ona im je davala hranu i bila dobra prema njima. Ali kako je čovjek ipak jedno komplicirano biće, počele su se graditi tvornice koje ispuštaju štetne plinove. Tako su ljudi zagadili okoliš, pa su i lokve iz kojih su prijašnjih godina pili postale zagađene.
Tih davnih godina ljudi su na suncu mogli biti duže nego što mi možemo sada bez posljedica: to se promijenilo jer su se u ozonskom omotaču počele stvarati ozonske rupe. Ozonski omotač obavija zemlju, sastavljen je od molekula ozona (O3). Ozonske rupe nastaju ispuštanjem industrijski proizvedenih halogeniranih ugljikovodika, razgradnjom freona i halona, a radikali halogenih elemenata (fluora, broma i klora) razgrađuju molekule ozona. Ozonski omotač nas štiti od ultraljubičastog zračenja, stvaranjem ozonskih rupa ultraljubičasto zračenje (UV zračenje) dolazi do površine zemlje. Ozonske rupe prvo su se pojavile na polovima. Stvaranjem ozonskih rupa veće količine Sunčevih zraka mogle su doći do zemljine površine, čime je uzrokovano globalno zatopljenje koje uzrokuje otapanje leda na polovima, a samim time uzdiže se razina mora. Uz Atlantski ocean u Portugalu se već odronjavaju dijelovi kopna. Neki znanstvenici smatraju da će se ledeno doba ponoviti – to se neće dogoditi ubrzo, ali smatraju da će se dogoditi. Ako ne brinemo o tome jesmo li smeće bacili u kantu ili na pod, ugrožavamo svoj život i život svih živih bića.
Moja je poruka svim čitateljima da razmišljaju o svojim postupcima i o svom ponašanju prema gospođi prirodi.
Bartol Pekica
0 Comments