Intervju s polaznicima Novigradskog proljeća

I kada bi sve na ovom planetu izgorjelo, ostala bi voda – i u njoj iskra novog života.

 

Svima vama je vijest da je Novigradsko proljeće odgođeno već dobro znana, ali  učenici nekih radionica su, unatoč tomu, dobili zadatke kao zanimaciju tijekom ovog tjedna. Je li im drago zbog toga i kako se snalaze, ali i što o tome kažu njihovi voditelji pročitajte u ovoj maloj zbirci intervjua.

 

Prva nam je svoje dojmove otkrila Dora Pretković iz Ludbrega, sudionica Fotoradionice koja se uz fotografiju još bavi pjevanjem i sviranjem.

Jesi li već započela s radom koji vam je zadao voditelj radionice?

Trenutno zapisujem ideje što fotografirati jer se volim jako potruditi oko svake fotografije posebno.

Je li ti drago što ste zadatke ipak dobili unatoč tomu što je Novigradsko proljeće otkazano?

O, pa naravno, danas ujutro sam vrištala od sreće kad sam dobila mail. Pre-pre-presretna sam.

Misliš li da će biti teže raditi bez prisustva voditelja?

Pa iskreno da, i ne poznajem voditelja svoje ovogodišnje radionice jer sam prvi put na fotoradionici, ali snaći ću se ja.

Kako si se odlučila za odabir fotoradionice?

Prošle godine sam bila na pjevačkoj i vidjela sam malo šta rade na fotoradionici, pa mi se svidjelo. Naravno, i na pjevačkoj je bilo savršeno. Ali fotografija je moja velika ljubav pa sam htjela to.

Sviđa li ti se ovogodišnja tema?

Ooo, naravnoooo, to je super element za fotografiranje tako da se duplo više veselim.

Rekla si da si već sudjelovala u Novigradskom proljeću, kakva su tvoja iskustva?

Predivna, prijatelji, iskustvo koje stekneš na radionici… taj osjećaj, osjećaš se jednostavno ispunjeno.

Jesi li razočarana što se Novigradsko proljeće odgodilo?

Ah, gle, ruku na srce, tužna sam jako, ali to je ipak za naše dobro.

 

 

Svoja iskustva ispričao je i Emilian Ramon Završak, učenik 3. razreda zagrebačke IV. gimnazije kojemu je ovo 4. godina sudjelovanja u Školi stvaralaštva.

Kakva su ti iskustva dosad bila na Novigradskom proljeću?

Pozitivna do krova. Svaka godina me oplemenila kao čovjeka, naučio sam mnogo korisnih stvari na području glume i fotografije u sklopu radionica na kojima sam sudjelovao, te općenito o suradnji prijateljstvu itd. Mislim da svaka osoba koja je ikad bila na Novigradskom proljeću zna o čemu pričam, ali taj osjećaj je jednostavno neopisiv.

Jesi li već započeo s radom na zadatcima koje ste dobili?

Naravno! Danas nam je voditelj radionice dao nekoliko probnih vježbi, uglavnom da slikamo predmete po kući, te sam to već odradio. Naravno da jedva čekam saznati što ćemo dalje raditi, što je uz sve i dobra zanimacija za ovo vrijeme.

Je li teže raditi bez prisustva voditelja i društva iz radionice?

Uvijek je lakše raditi uz savjete mentora koji može dati nekakvu ideju, primjedbu ili uputiti te na nešto bitno, no shvaćam to kao dio izazova da sam sebi zadam granice te da pokušam sam izvući što više mogu. Neprisutnost nekakve ekipe, naročito one koju svake godine ponovo viđam, mi mnogo teže pada. Uvijek je lakše raditi zajedno, a i svi smo se dugo veselili ponovnom viđanju. No uvjeren sam da to nije otkazano.

Kako si se odlučio za odabir fotoradionice?

U godinama 2016. i 2018. Novigradsko sam proveo u scenskoj radionici, no nakon dva ista iskustva htio sam probati nešto novo. Na scenskoj radionici smo, nažalost, uvijek u jednoj sobi, pa polaznici scenske ne vide onoliko toga koliko polaznici ostalih radionica imaju priliku vidjeti. Uz to, 2018. sam nakon odrađene radionice došao do fotografske, te slušao nekoliko predavanja voditelja Božića, te mi se i on jako dopao kao mentor. Uz to, tu godinu me nekoliko prijatelja, naravno s NP-a, usmjerilo na put fotografije, te sam se sve više bavio njome. Tako sam 2019. godine završio na fotoradionici, i nikako nisam požalio. Atmosfera je odlična pa nisam imao razloga promijeniti svoj odabir za ovu godinu.

I za kraj, sviđa li ti se ovogodišnja tema?

Da, tema daje puno mjesta za interpretaciju jer obuhvaća široko polje, te naročito za fotografiju predstavlja velik potencijal za eksperimentiranje mnogim tehnikama.

 

Intervjuirala sam i Paulu Sviben (15) iz Zlatara,  sudionicu Radionice pjevanja.

Jeste li dobili kakve zadatke sad dok smo kod kuće?

Ja sam na radionici pjevanja i dobili smo za zadatak poslušati pjesmu koju smo trebali pjevati prvi dan na radionici i poslati video u kojem se trebamo predstaviti i otpjevati nesto po izboru.

Misliš li da će biti puno teže raditi bez prisustva voditeljice i društva iz radionice?

Pa uvijek je ljepše biti u društvu. Mislim nije teško snimiti video, ali opet nista ne moze zamijeniti prisustvo voditeljice i ljudi oko tebe. Drugačije je pjevati sam i pjevati u zboru naravno. Radionice u Novigradu su posebne i mislim da nista ne moze zamijeniti baš taj osjećaj kad si tamo.

Znači, već si bila u Školi stvaralaštva? Kakva su tvoja iskustva?

Da, bila sam u Novigradu prošle dvije godine. Meni je to stvarno nešto posebno i zato sam se ponovno prijavila ove godine. Stvarno sam već puno naučila, odlična je voditeljica, atmosfera je super, stekla sam nove prijatelje…

Jesi li razočarana što se Novigradsko proljeće odgodilo?

Da, naravno. Mislim, stvarno sam dugo iščekivala rezultate, ali nažalost situacija je kakva je. Jedva čekam da se sve riješi i da možemo svi lijepo na NP 🙂

Je li ti drago što ste, unatoč odgodi, dobili zadatke za rad dok ste doma?

Je naravno, lijepo je čuti da svi misle na nas i isto tako jedva čekaju da se vidimo.

 

Eni Ružić iz Rovinja, učenica 8.razreda Osnovne škole Jurja Dobrile Rovinj, ispričala nam je nešto o svojoj radionici pjevanja.

Jesi li bila kada na Novigradskom proljeću? Ako jesi kakva su bila tvoja iskustva?

Bila sam u 5. I 6. razredu. Upoznala sam puno novih prijatelja, iskustva su bila jako lijepa i naučila sam neke nove tehnike pjevanja.

Jesi li razočarana zbog toga što se Novigradsko proljeće odgodilo?

Jako sam razočarana i tužna što se odgodilo, fale mi prijatelji koje sam trebala vidjeti, profesorica Doris i sva ta druženja.

Kako si se odlučila za radionicu pjevanja?

Odlučila sam se za tu radionicu jer jako volim pjevati i želim steći neka nova iskustva.

 

 

Josipa Buršić iz Rovinja (14) ove se godine prijavila na radionicu scenske glazbe.

Jesi li razočarana jer se Novigradsko proljeće odgodilo?

Da, jako jer sam jedva čekala! Znaš, ja nikad nisam bila, a pričali su mi kako je jako lijepo…

Imaš li kakvih očekivanja od Novigradskog proljeća kada se bude održalo?

Nadam se da će biti lijepo kako svi kažu.

Kako si se odlučila za radionicu scenske glazbe?

Obožavam svirati i želim ići u glazbenu srednju školu, isto tako da sam htjela prikupiti još neko znanje i usput se zabavljati.

 

Ema Kokot (13) iz Osnovne škole Petrijanec (blizu Varaždina) polaznica je Radijske radionice.

Jesi li već bila u Novigradu, ako jesi kakva su iskustva?

Da, prošle godine, u Novigradu je zabavno, ima puno novih ljudi koje mogu upoznati. Hrana i hotel su isto vrlo dobri. Voditelji i studenti su jako ljubazni i zabavni.

Jesi li razočarana što je NP odgođeno?

Nisam razočarana, bila sam malo tužna što neću ići u Novigrad i upoznati nove prijatelje i zabaviti se. Bolje je da budemo svi zdravi i ostanemo kod kuće. Nadam se da će to sve proći što prije te da ćemo se ubrzo naći u Novigradu.

Jeste li dobili kakve zadatke od voditelja sada dok ste doma?

Nismo dobili određeni zadatak, nego nam je naš voditelj radijske radionice, Srđan Nogić, dao mnoge mogućnosti što bismo mogli učiniti i motivirao nas je kako bismo svi zajedno dali doprinos uređenju stranice Novigradskog proljeća, koja je već bila malo ukrašena.

Kako si se odlučila za radijsku radionicu?

Prošle godine sam bila u radijskoj radionici gdje sam upoznala ljubaznog i dobrog voditelja s kojim je uvijek bilo zabavno. Naučila sam nove stvari o radiju, a ponešto i o zvijezdama. Nikad nam nije bilo dosadno. Sva djeca su lijepo surađivala. Napravila sam svoju emisiju uz malu pomoć prijateljice koja je spretnija u montiranju. Ove godine sam željela još više naučiti o radiju i zabaviti se,  a za to je savršena radijska radionica.

 

 

Dojmove nisu ispričali samo učenici, već su im se pridružila i dvojica voditelja.

 

Damjan Vasiljević, Skladateljska radionica:

 

Jeste li razočarani što se Novigradsko proljeće odgodilo?

 

Iskreno jesam, no radujem se susretu kad god se održao:-)

 

Jeste li zadovoljni učenicima koji, unatoč odgodi, šalju svoje radove?

 

Jaaaaaaaaaaako!

 

Sviđa li Vam se ovogodišnja tema?

 

Tema je sveobuhvatna i poticajna, sviđa mi se:-)

 

Kakva su očekivanja od učenika, s obzirom da rade samostalno kod kuće?

 

Na stranici NP se već objavljuju radovi i ispunili su sva očekivanja, polaznice i polaznici u ovim neuobičajenim vremenima pokazuju koliko su kreativni i vrijedni, njihovi radovi ove dane čine ljepšim:-)

 

Borislav Božić, Fotoradionica:

Jeste li razočarani što trenutno nismo u mogućnosti biti u Školi stvaralaštva u Novigradu?

Jako mi je žao što nismo uživo jedni s drugima. Pogled, gestikulacija, osmijeh, živa riječ u ovom času to izostaje, a jako je važno u međusobnoj komunikaciji. Važno je i zbog toga jer se uživo lakše i emocionalno, i duhovno, i mentalno, pa na kraju i kreativno, nekoga vodi kroz stvaralački proces. I sva ova silna tehnologija nije dostatna, ni blizu ne može zamijeniti fizičku prisutnost i živu riječ. Čovjek emanira tu finu suptilnu nevidljivu energiju koju je nemoguće prenijeti nikakvom tehnologijom. I zato je ovaj oblik rada na daljinu samo mlaka utjeha. Ali što ćemo, to je tako sada, valja planetarno sačuvati zdravlje.

Je li bilo teško izmisliti zadatke za sudionike Vaše radionice dok su kod kuće?

Ne, uopće, naprotiv, s radošću to radim. To je i za mene izazov. Sada su mi na sedamnaest strana, toliko ih imam u radionici, i od mene odlazi sedamnaest magistrala ka njima. Da smo u Novigradu, onda bi nas osamnaest, sedamnaest radioničara i ja osamnaesti bili u jednom fizički ograničenom prostoru u kojem bi se množile te, kako malo prije rekoh, nevidljive energije i poticale snagu kolektiviteta, a time još uspješnije razvijale personalne kreativne statuse.  

Da, e-mailom im šaljem zadatke s uputama i savjetima, a oni meni vraćaju prekrasne fotografije i ja onda uživam u gledanju i analiziranju.

Sviđa li Vam se ovogodišnja tema?

Tema je sjajna. Voda je egzistencijalni element. Čovjek je nekad živio u neposrednom kontaktu s prirodom, cijenio je i uvažavao te intenzivno promatrao. Sav se njegov život odvijao u okviru četiriju elemenata, a to su : zemlja, vatra, voda, zrak. U evolutivnoj spirali čovjek je spoznao da postoji mnogo više elemenata, dokučio neslućene znanstvene spoznaje, otišao na Mjesec i štošta još drugoga, i u tom svom hodu kroz povijest zaboravio, zanemario treći element – vodu kao osnovnu supstancu svojega života. Nema vode, nema života. Rimski filozof Seneka rekao je sjajnu misao: I kada bi sve na ovom planetu izgorjelo, ostala bi voda – i u njoj iskra novog života. I kada se ova činjenica osvijesti o važnosti vode, onda svi mi kao pojedinci, a posebno mladi, imat ćemo plemenitiji, odgovorniji odnos prvenstveno prema životu jer voda je izvor života.

 

Kakva su očekivanja od učenika, s obzirom da rade samostalno kod kuće?

Ja uopće ne sumnjam u vrlo visok stupanj odgovornosti svojih radioničara i hospitantice. Očekujem suradnju i već smo ju ostvarili na najvišoj razini. Kako rekoh, u prethodnim odgovorima u ovakvu virtualnom načinu rada nedostaje jedna fina nevidljiva energija koje katkada nismo svjesni, a iznimno doprinosi kohezijskom statusu cijele grupe. Kohezijska energija grupe iznimno pozitivno utječe na pojedinca. Mi sad zajednički gradimo te odnose i suodnose koji trebaju biti i jesu prilagodljivi. Ta prilagodljivost odnosi se na reakciju i interakciju koja je s odvija određenim vremenskom zadrškom. Uživo, reakcija je trenutačna i to je ta razlika. Već sad naše radove možete vidjeti na https://www.facebook.com/Fotografska-radionica-NP-597287040281344/  i na http://www.novigradsko-proljece.com/web/2020/category/radovi-polaznika/ Reakcije su odlične. Ja sam radostan i ponosan jer su mi najbolja djeca došla u radionicu. Sve vas pozdravljam i svako dobro želim.

 

Ani Londero