Sloboda u suvremenosti

Kada pričamo o slobodi, dobro znamo da je ona nekad bila kazna. Sloboda se također dijeli na razdoblja, na vrijeme kad je bila zabranjena, vrijeme kad se borilo za nju i onda imamo suvremenost gdje sloboda još uvijek nije svima nadohvat. Prije se nije letjelo poput slobodne ptice u tople krajeve, prema svjetlu, u prošlosti se letjelo tamo gdje se naredilo, ljudi su prije bili ptice s okovima na krilima. Moderno doba bismo mogli zaokružiti na oslobođenje društva. Do danas je narod napredovao u toleranciji i poštovanju, u svijetu je danas dozvoljena sloboda stila, izražavanja i seksualne orijentacije i nema osuđivanja. Društvo je u današnje vrijeme komotnije i zrelije. No, naravno, ima i mana. Djeca koja su danas vrlo mlada jesu zrelija nego što bi trebala biti, a odrasli nezreliji. Napretku slobodi u društvu je izrazito pridonijela tehnologija. Kao što je nekad za vrijeme romantizma klavir bio obvezan i bio u kutku svake kuće, danas je mobitel nešto što većinom svatko podrazumijeva u rukama svake osobe. Na društvenim mrežama je prikazano sve. Tehnologija je danas iskorištena kao pomoć pri edukaciji, razvijanju umjetničkih sposobnosti, sve je na pladnju što nije ni tako dobro, djeca i odrasli danas imaju pristup bilo čemu. Zbivanja u svijetu, odgovori na vaša pitanja, filmovi, muzika, sve su to dokumenti koje sadržavaju tehnološki uređaji. No, kakvi filmovi, kakva muzika? Danas su djeca zrelija jer im je na mobitelu, tabletu omogućen pristup svemu, informacije za odrasle, terori , djeca danas rastu uz gledanje svega što se događa u svijetu. Uglavnom, djeca danas znaju puno više, što može biti loše, a i u nekim slučajevima dobro. No, nema svatko mobitel i takav pristup, u svijetu je narod uvijek bio podijeljen i posljedica je da je to tako ostalo. Imamo dobre i zle, imamo one koji imaju ili one koji nemaju, normalne, lude. Iako je do danas sloboda napredovala, još uvijek je na neki način nepristupačna. Sloboda nije samo sloboda oblačenja, govora, itd. Ona je sloboda načina razmišljanja, znači – zvati nekoga luđakom je oduzimanje slobode jer tko kaže da smo mi normalni? Možda smo mi ludi, a oni normalni. Ljudi još uvijek rade glupost koju su radili oduvijek i koja će ih uništiti ako se ne opamete, svijet sakuplja znanstvenike koji su spremni otići u nepoznato, a boje se svega drugačijeg. Kad već toliko spominjem suvremenost, moram napomenuti da čak ni ona nije svugdje prisutna. Uzmimo za primjer Brunej. Brunej je parlamentarna monarhija u jugoistočnoj Aziji koja se nalazi blizu Malezije. Uglavnom, u Bruneju je vrlo nedavno donesen zakon o smrtnom kamenovanju svih homoseksualaca, preljubnika, djevojaka koje su počinile abortus. Da , dobro ste pročitali, smrtno kamenovanje, tako se kažnjavalo u srednjem vijeku. Vidite, Brunej na neki način kao monarhija i narod živi u takvo doba. Ovaj tjedan su počeli sa zakonom, još nema vijesti jer vjerojatno se ljudi drže reda iz straha. Ako ste vjernik, sigurno će vas ovo podsjetiti na priču kada je Isus zaštitio Mariju bludnicu kada su je htjeli kamenovati. Neka baci kamen tko nema grijeha, rekao je Isus i naravno nitko nije bacio kamen jer griješimo i to je normalno. Iako će se svijet možda  petljati u taj nedavno donesen zakon, bit je da on shvati da nije u redu osuđivati nekoga tko se zaljubio, je li to u isti  spol ili drugi nije bitno, to je ljubav i ona nema spol. Ako je netko učinio preljub, to je njihova odluka, a abortus je nešto što nije ni odluka svih djevojaka, ne znamo svačiju priču i trebamo uvijek biti otvoreni prihvatiti ju kakva god da je. Jer to se zove sloboda. A sloboda nije ništa drugo, no neograničavanje svjetlosti da svijetli .

Martina Sumina

You may also like...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *