Medijskim predatorima pokažimo zube

Promjena u promjeni ili kako će novinarska djeca Novigrada mijenjati svijet

Živimo u svijetu koji se stalno kotrlja naprijed, sveobuhvaćajuće krdo napretka i inovacija koje uvijek traži više, brže, bolje. Izbora ima više no ikada. Na svoj platinom obrubljen tanjur možemo trpati što želimo, imamo svu slobodu ovoga svijeta (i više). Pitanje se postavlja pri našem izboru  – što biramo? Toliko je toga, neonom i senzacijom natrpane kaše, da nam se ponekad učini da se od svega tog obilja zasitimo i prije nego što smo kušali što nam se nudi.

A sad dosta s metaforama.

Svijet, ono krdo,  otišlo je krivim smjerom. (Postavlja se pitanje jesmo li uvijek išli u tom smjeru, je li nam sudbina odredila ovaj vrteći kaos pri samom praskozorju našeg postojanja, ili smo nekada davno u zemlji tamo daleko, daleko bili na pravom putu k nečemu višem…) Svakodnevno vidimo naslove i podnaslove koji nas guše vrištećim podebljanim crnim ili crvenim slovima: Više od trećine svjetske populacije živi u strahu od žeđi dok su travnjaci u prednjim dvorištima vila američkih milijunaša usred Nevade zelenija no ikad; Muškarac u Londonu (42) na smrt izbo tri osobe; Žirafe se sada smatraju ugroženom vrstom.

Za svakoga od nas svaka od tih vijesti ima drukčiju važnost. Drukčije će nas dodirnuti, drukčije nas natjerati na promjenu jer je upravo svaki od nas drukčiji. Naše su reakcije naša čovječnost; naše određenje da što promijenimo, da dodajemo novu vrijednost ono je što nas održava živima. Milijardama godina život na Zemlji mijenjao se i prilagođavao novim uvjetima kako bi došao do onoga što je danas, kao što se još uvijek mijenja pred našim očima zbog događanja koja nas okružuju. Iz primitivnih smo primata  došli do “modernog” čovjeka koji savjesno sudjeluje u svom okruženju i zajednici, kojeg divljina oblikuje jednako kao što je oblikovala njegova dlakavijeg daljnjeg rođaka. No, i divljina se promijenila. Od dobrih starih dana borbe za egzistenciju protiv ogromnih predatora do današnje borbe za zdrav razum protiv ogromnih obmana u medijima. 

Pazite se predatorskih laži svih medija!
Foto: Nick Youngson

Moramo medijskim predatorima pokazati zube! Naša je dužnost da savjesno biramo što stavljamo na onaj maloprije spomenut platinom obrubljen tanjur – hrana za razmišljanje češto je puna kosti, ljuska jajeta ili nedovoljno pečenog mesa. (Opet ja i metafore.) Laži (iltiga poluistine), izostale okolnosti i senzacionalizam mogu biti veća prijetnja za vaše zdravlje nego prave, nemetaforičke nekvalitete u vašoj pravoj, nemetaforičkoj hrani. Pogotovo ako na sebi imaju šljokičasti šlag koji pokušava skriti sve mane i kvržice.

No, jednostavno je meni propovijedati s moralno povišenog trona i iza maske autorskog potpisa osobe koje ne poznajete (osim ako niste agent neke velike kratice i pri ruci imate moju internetsku povijest), kako da čovjek sve te stvari zapravo izbjegne?

Kao prvo, štogod da nas je smjestilo ovamo gdje nas je smjestilo dalo nam je (relativno) zdrav razum. Pa bismo ga zato i trebali koristiti, ne slažete li se? Najbolje sito ipak je naš mozak. Zato se zapitajte ovo: Pokušavaju li mi prodati hrpu fekalija u fondantu?

Mediji, poluistine, laži, oči maži…
Mrežni crtež

Odgovor je najčešće, nažalost, potvrdan. Laži su svuda oko nas, pa tako i u medijima koji od njih pokušavaju (jer moraju) profitirati. Tako da je najbolje uvijek pogledati stvari iz nekoliko perspektiva i uvjeriti se koja od njih najmanje prešućuje istinu, dodaje male detalje i uklanja sitnice. (I time sasvim “slučajno” promijeni cijelu priču. Ono, izgubljeno u prijevodu.)

Nikada ne smijemo zaboraviti da su i mediji forma prodaje, i da mi možemo i moramo tražiti kvalitetu za svoj novac i vrijeme.

29. Novigradsko proljeće VS medijski predatori
Foto: NP 2018.

Novinari mogu rušiti i graditi države (pitajte Nixona), dati glas nijemima, svijetu pokazati istinu. Mi možemo i moramo to od njih tražiti ili sami započeti tu promjenu. Pa, zašto ne bismo? I tko će ne budemo li to mi, novinarska djeca Novigrada? 

Lucija Šalković