Svemoguća Ema

U prijašnjem intervjuu Grafičke radionice za oko nam je zapela Ema Mrazović. Naime, Ema je djevojka koja ide u  XVI. gimnaziju u Zagrebu te se uz školu stigne baviti mnogim aktivnostima. Osim što uči japanski jezik, bavi se sinkroniziranim plivanjem, u slobodno vrijeme radi još i animirane filmiće. Zainteresirane njezinim vrlo zauzetim i ispunjenim životom, odlučile smo postaviti joj par pitanja. Najviše nas je zaintrigirao japanski jezik, nama vrlo neobičan i nesvakidašnji za učenje.

Odakle ti motivacija i želja za učenje japanskog jezika?

U školi u trećem razredu imam opciju učenja japanskog kao treći jezik, fakultativnu nastavu. Da se kasnije toliko ne mučim, to sam krenula učiti sad te me više zanimaju tehnike crtanja japanskog stripa od američkog koji ima drugačije tehnike.

Zašto si baš odlučila početi učiti japanski jezik?

Počela sam učiti japanski jer mi je bilo dosadno.

Japanski je zahtjevan jezik. Koje tehnike koristiš kako bi zapamtila čim više riječi?

Tako da ga upotrebljavam u svakodnevnom životu i time iritiram svoju obitelj kod kuće te jako puno štrebam.

Koliko već dugo učiš japanski?

Učim ga već četiri godine.

Možeš li nam opisati posjet djece novigradskoj vrtića vašoj radionici?

Skupa smo radili animaciju od plastelina, napravili smo scenu, igrali smo se i zabavljali. Iako učim njemački, a ne znam nimalo talijanskog, sad znam neke osnovne stvari jer su me klinci učili boje i osnove. Jako su kooperativni i tete su im super.

Koliko se dugo baviš plivanjem i zašto si odabrala baš taj sport?

Plivanjem se bavim od sedmog razreda, znači sada već tri godine. Počela sam se baviti time jer sam imala problema sa zdravljem i sada je to preraslo u nešto više.

Kako uspiješ pronaći vremena za sve to?

Nemam baš puno vremena za sve to jer idem u gimnaziju tako da se sada puno manje bavim time. To je sve na konstantnom nivou, ali mi uzima samo 10% vremena. 50% vremena bavim se školom, a 40% imam slobodno vrijeme.

Prošle godine Ema je bila 8. razred te se prijavila na Reviju hrvatskog filmskog stvaralaštva djece koja se održavala u Sisku u rujnu i listopadu 2017. godine. To je jedina manifestacija u Hrvatskoj posvećena isključivo filmskom stvaralaštvu osnovnoškolaca. Od čak 292 prijavljena animirana filma, njen je stručni žiri proglasio najboljim.

Odakle ti uopće iskustvo za izradu animiranih filmova?

Četiri godine pohađam filmsku sekciju, a animirane filmove učim raditi sama. Baziram ih na zapažanjima.

Reci nam nešto više o svom animiranom filmu Chrome?

Radila sam to mjesec dana, ali nisam baš imala puno vremena za to preko dana pa sam to radila po noći. Od 2 do 3 sata. Onda ujutro shvatim da nije dovoljno dobro i da mi se ne sviđa i onda odustanem i krenem sve ispočetka. Tako da sada radim novi crtani film koji će biti bolji, objećajem.

Možeš li nam ukratko opisati radnju?

Zapravo, ne znam ni ja. Kad sam došla na festival čekala sam da oni meni kažu o čemu se radi. Mislim da je to priča o ljubavi i prihvaćanju.

Spomenula si da već radiš na novom filmu. Smiješ li nam otkriti temu?

Imam već nekoliko ideja, ali glavna je da se radi o dream catcheru. To je zapravo indijanski hvatač snova i trebao bi biti bazirano na igri boje i crte.

Sophie Noa Živković i Lorena Filko