Brodovi, jedrilice, jahte, trajekti, katamarani… Svi oni plove, ali prije svoga isplovljavanja svake godine moraju biti u odličnom stanju. Za to se brinu lokalni ljudi koji su svoju ljubav prema brodovima iskazali tako što ih jedanput godišnje uređuju. Više o tome saznale smo od jednog čovjeka iz Novigrada, kojeg smo zatekle na rivi.
On nam je rekao kako sezona traje tijekom ožujka i travnja. Zapitale smo se kako uopće brodovi vlasnika iz stranih zemalja dođu do novigradskih luka. Naime, vlasnici su u 90 % slučajeva stranci, tj. Talijani i Nijemci, oni kontaktiraju tvrtku koju žele te im kažu rok i stanje svoga broda. Zatim šef obavijesti radnike te njihov posao započinje. Prvo počinje brušenje brodova kako bi se lakše nanijela boja. Boje mogu biti plava, crna i bijela. Boja se po želji nanosi dva puta. Što su brodovi sporiji, to ide manje boje. Nakon bojenja vrijeme je za poliranje, jedini potreban alat su kist, valjak i brusilica i boja. Jedna kanta boje ima pet litara i košta 120 eura. Kao što nam je rekao radnik Zvonko, plaća je jako dobra, što je pravedno s obzirom na to da radnici najčešće rade cijeli dan, i to po jakome suncu. Kiša im znači prestanak posla, a dobro je dočekana i marenda (to je pauza za obrok od sat vremena). Brod se također pere, i to po tri i pol sata. Zatim ide u vez, odnosno parking, te je spreman za plovidbu. Brod, naravno, neće sam isploviti, već čeka vlasnike. U početku, kada smo stigle na rivu, uočili smo mnogo radnika, Zvonko nam je objasnio da tu ima puno tvrtki te da je ona u kojoj on radi, Amadeus yachting, jača od susjedne slovenske grupe. No, oni nisu nikakvi protivnici, nego se svi dobro slažu i dijele svoju ljubav prema moru, a sigurno i uživaju u popodnevnoj tišini (ovdje moramo napomenuti da nas je dočekala buka koja traje cijeli dan). Oni rade 30 do 50 brodova sve do svibnja, a jače tvrtke i do 250 brodova godišnje. Brod koji su trenutno obrađivali bio je nov te su ga bojali čak šest puta, što svakako potvrđuje da su vlasnici dubljega džepa. Zvonko je matirao propelere kako bi se boja bolje primila, što je, kako navodi, vrlo važno. Krenuli su u osam sati, a na kraju dana već se spremaju za sutrašnji posao kako bi ispoštovali rok. I oni sigurno imaju svoju muzu koja ih inspirira da što bolje urede brod i omoguće mu dugu plovidbu morem. Mislimo kako bi se njihova muza mogla zvati Galija, što na grčkom znači brod.
Bez tih ljudi koji su se marljivo odlučili posvetiti ovim nimalo lakom i neobičnom poslu ne bismo imali lijepe i zadivljujuće brodove koji mame pogled na Jadranskome moru, a i šire.
Nina Matanović i Magdalena Mićanović
