Nezaobilazni dio svakog Novigradskog proljeća, barem za nekoga tko nije iz Istre, je Pasareta. Taj čarobni ultracrveni gazirani napitak primamljiv je svima – od nas, žednih novinara, do Lucijinog mobitela koji je bez ikakvog prigovora podnio cijelu dozu koju je Sophie namijenila za Lucijinu kosu, dok je Glorija mirno sjedila i pila svoju Pasaretu. U tolikoj se mjeri pila u našoj učionici tijekom napornih radnih sati da smo ju prozvali pravom muzom ovogodišnjeg Novigradskog proljeća. Sve dok nismo istražili koji su joj sastojci, ali sada trčimo pred rudo. Krenimo ispočetka.
DUGA TRADICIJA I “KRATAK” POPIS SASTOJAKA
Našu takozvanu muzu proizvodi obitelj Ferenčić iz Pazina, koja se time bavi još od daleke 1924. godine i to već s godinama istom, naizgled jednostavnom recepturom – šećeri, voda, arome i poneka bojila. Godinama se Pasareta poslužuje skoro u svakom kafiću u Istri te je dobrodošla u svakoj obitelji, ali kada pitate nekog ne-Istrijana što je to ili ga pitate da ju prepozna, neće vam dati smislen odgovor. Tome je uzrok Pasaretina medijska pokrivenost, ili bolje rečeno njen manjak, i nepostojeće reklame. Ipak, to ju nije zaustavilo te je ovdje popularnija i od masivnih brendova poput Coca Cole ili Fante.
Ali, uvijek postoji caka. Sjećate se onih bojila skrivenih nekoliko redaka više? Gledajte, oni mogu uzrokovati ADHD i intoleranciju na hranu te nisu baš najlegalniji u svim zemljama.
ZLATNI RUDNIK LOKALNOG DUĆANČIĆA
Saznali smo da je u trgovinama Pasareta uvijek bila popularna, ali da ipak tijekom Novigradskog proljeća njena prodaja malo poraste jer ipak većina polaznika nije imala priliku probati to popularno istarsko piće.
Stoga smo izračunale (ili barem pokušale) približan broj prodanih Pasareta te njihovu zaradu. Krenimo u ovu matematičku avanturu!
Prvo, broj ljudi. Učenika je 309, a hospitanata 30. S dodatkom studenata, voditelja i ljudi kojima baš ne znamo ulogu, ima nas otprilike 400. Pretpostavimo da 150 ljudi svakodnevno kupuje Pasaretu (ovisnici). Još minimalno 100 ljudi ju kupuje svaki drugi dan, što rezultira u otprilike 3 dana s 250 i još 3 dana s 150 prodanih Pasareta. Tom broju dodajmo 50 za one koji ju kupe samo kako bi ju probali i još nekih 100 za dobru mjeru ili nošenje kući. To je ukupno – 3 puta 250, što je 750, plus 3 puta 150, što je 450, plus 50 probnih i 100 nesvrstanih. To je ukupno 1500 prodanih Pasareta u tjedan dana. Pomnožimo li to s 6,5 kuna, kolika je cijena jedne bočice, dobivamo brojku od 9750 kuna, što možemo zaokružiti na 10 000 kuna. Zarada u jednom tjednu, samo od jednog artikla.
Podijelimo li to sa 7, dobivamo otprilike 1400 kuna, što je dnevna zarada.
Ali, mi kao pravi novinari uvijek idemo korak dalje. Izračunat ćemo koliko je to čistog šećera.
Znači, po onom što nam kaže naljepnica, 100 mL Pasarete “nosi” čak 11,4 g šećera ugljikohidrata. Svaka bočica je pola litre, to jest 500 mL. 11,4 puta 5 jest 57 g čistog šećera u samo jednom pakiranju, a mi ih imamo 1500 što sveukupno iznosi 85500 grama, to jest 85,5 KILOGRAMA ČISTOG ŠEĆERA PRODANOG SAMO U PASARETI.
ŠTO ZA TEBE ZNAČI PASARETA?
Pasareta mnogim ljudima znači mnogo stvari pa tako i nama! A što znači pojedinim polaznicima pročitajte ispod.
Što za tebe znači Pasareta?
Apolon (zapravo Kristijan Končinski): Obožavam ju. Kada sam ju prvi put probao, život mi se promijenio. Predivno mitsko starogrčko piće od čistog vina.
Ema Mihalić: Fini sok od ne znam čega.
Ema Kučiš: Crveno kiselo piće koje baš i nije fino.
Sergej Božić: Život.
Magdalena Mićanović: Sve.
Endy Krt: Osvježenje u nedjelju ujutro.
Dominik Ante Stier: Pašareta je za mene doživljaj Novigrada. I doslovce život.
Matea Turković: Pasareta je život, Pasareta je moja inspiracija
Petra: Nekaj kaj je fino.
Antonija: Sok.
Emannuel i Ive: Život u boci.
Borna: Pasareta je za mene jedno tako fino jelo koje jedino moja mama zna skuhat’ i ničija druga mama.
Kada je bio tvoj prvi susret s Pasaretom?
Apolon (zapravo Kristijan Končinski): Bilo je to u Medulinu, davne 2012.
Ema Mihalić: Danas popodne, probala sam malo od frendice.
Ema Kučiš: Pretprošle godine na Novigradskom.
Sergej Božić: Na Novigradskom proljeću 2016. godine.
Magdalena Mićanović: Prošle godine.
Endy Krt: Krajem osmog razreda. Isto u nedjelju ujutro.
Matea Turković: Ja sam se rodila u Pasareti.
Petra: Ne znam točno, davno.
Antonija: Prije par dana.
Emanuel: Negdje u vrtiću.
Ive: Ja sam se kupao u tome kad sam se rodio.
Borna: Pasaretu sam prvi put probao kad sam se rodio, to jest s dva dana. Ja se toga sjećam još uvijek, to je tako jedna fina stvar bila. Da to mogu još dan danas jesti, ja bih ju još uvijek jeo.
(Mi baš nismo sigurni da je Borna shvatio na koju Pasaretu mi mislimo.)
Sto ljudi, sto čudi, kažu mudri!
I sa sigurnošću možemo reći da je Pasareta prava muza hiperaktivnosti i ne samo za djecu nego i one nešto starije. Na kraju dana, nije nam baš važno što pijemo ili uništava li to ekran našeg mobitela ili izaziva li ADHD (malo hiperaktivnosti nikad nije ubilo nikoga, valjda) ili je ilegalno u Americi.
Pogotovo zato što smo svi mi ovdje već hiperaktivni i pomalo ilegalni na svoj način, a Pasareta nam samo pomaže da to bolje izrazimo. Kao prava muza! A budući da je ovogodišnja tema (kao što možda znate) Muzej muza, vjerujemo da je svima jedna od najdražih!
Možda bi bilo najbolje da je iduće godine i sama ona tema – Pasareta!
Lucija Šalković, Sophie Noa Živković i Glorija Pahor
