Što bi bilo bez “nona”?

Na ulazu u OŠ Rivarela, učenice 7.a razreda, Ana Mijat, Venia Vujnović i Giulia Zancola, odgovorile su mi na nekoliko pitanja. Baš njih sam odabrala jer one nisu polaznice ovogodišnjeg Novigradskog proljeća, već prodaju predmete koje su izradile u školi s nastavnicom.

Djevojke uz pomoć nastavnice izrađuju kutije, broševe i još mnogo stvari u koje i na koje može ići lavanda. Lavandu uzgajaju na za to predviđenim mjestima u dvorištu OŠ Rivarela te ju sami obrađuju za upotrebu u predmetima koje izrađuju. Izjavile su da im nije teško izrađivati predmete jer se pri tome zabavljaju i provode vrijeme sa svojim prijateljima.

Učenica Ana Mijat već pet godina prodaje predmete koje su izradile. Što one zapravo rade? Kako izrađuju stvari i s kojim materijalom? Što najviše vole izrađivati? One kao što je već navedeno, prodaju predmete koje su izradile, ali one i lijepe, režu, crtaju, pišu pa čak i dizajniraju.

Giulia mi je objasnila proces izrade ukratko. Najprije sakupe cvijet lavande i osuše ga, a njihove majke i bake, kako one kažu „none“, iz platna naprave vrećice u koju djevojke stavljaju lavandu. Nakon punjenja lavandom vrećicu zašiju te ju ukrase.

Zanimljivo je da za vrijeme trajanja Škole stvaralaštva učenici OŠ Rivarela nemaju organiziranu nastavu.  Prošle je godine više polaznika, mentora i hospitanata kupovalo njihove proizvode nego ove. Voditelji radionica razgovaraju s djevojkama o materijalu i procesu izrade,na što djevojke vrlo rado odgovore.

Njihov štand povezujem sa mirisom lavande i vrlo razgovorljivim djevojkama, što je vrlo pozitivno. Hvala im na izdvojenom vremenu.

Marija Valić

 

Tagged with:     , , ,