Kako se ovogodišnje Novigradsko proljeće bliži kraju, odlučili smo razgovarati s našim vrijednim studentima koji sudjeluju u ovogodišnjoj Školi stvaralaštva. Popričali smo sa studentima Učiteljskog fakulteta, Anom Čerjan iz Dubrovnika i Kristijanom Končinskim koji je rodom iz Banja Luke, a zadnjih 5 godina živi u Zagrebu. Ane i Kristijan ovdje su već drugu godinu i oduševljeni su načinom rada.

Kako ste saznali za Novigradsko proljeće?

Kristijan: Prošle godine na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, profesorice su tražile studente koji bi sudjelovali na Novigradskom proljeću pa sam se prijavio.

Ane:  Za Novigradsko proljeće saznala sam od profesorice na fakultetu koja se raspitivala ima li tko skrivene talente koje bi želio pokazati.  Prijavila sam se i profesorica je odlučila da ću ići.

Što mislite o ovakvom načinu rada i sviđa li vam se?

Kristijan:  Zaista mi se sviđa ovakav način rada, ali nažalost, u školi danas premalo je zastupljen i to treba promijeniti. Mislim da bi najmanje jednom tjednom u školama trebalo organizirati aktivnosti ovog tipa, da djeca vide kako škola može biti zabavna i da se može učiti na drukčiji i puno zanimljiviji način.

Ane:  Ja bih ovakav način rada uvela u svaku školu u Hrvatskoj i inozemstvu jer ovo je nešto posebno, oslobađajuće i novo, a za nas, buduće učitelje, jedno fantastično iskustvo.

Koje su dužnosti vas studenata tijekom Novigradskog proljeća?

Kristijan: Vodimo evidenciju o učenicima, pratimo ih, družimo se, osmišljavamo večernje programe i pomažemo voditeljima…

Ane: …dobivamo zadatke od stručnog tima. M smo zapravo pokretači i dio onoga što se zbiva.

Što mislite o ovogodišnjim polaznicima?

Kristiijan: Sve što mogu reći je pozitivno. Neki od njih sudjelovali su i prošle godine pa mi je drago što ponovno vidim te osobe i njihov napredak. Sva djeca su ovdje sretna, zabavna, kreativna i puno se trude.

Ane: Ovogodišnjih polaznika ima više nego prijašnjih godina, a dosta ih je bilo i prošle godine, što mi je jako drago jer sam s nekima ostala u kontakatu. Svi su jako talentirani, kreativni i entuzijastični. Lijepo je vidjeti da mladi ljudi tako puno ulažu u svoj rad i talent.

Da ste djeca te da imate priliku sudjelovati u nekoj od radionica, koju biste odabrali?

Kristijan:  Sviđaju mi se Scenska i Keramička radionica koje su izvrsne. Jako su mi zanimljive i Skladateljska, Radionica pjevanja, Radijska i Videodokumentarna radionica. To su moji osobni interesi, ali mislim da su sve radionice jako kvalitetne.

Ane: Svaka radionica ima „ono nešto“, ali jako volim fotografiju pa bi to vjerojatno bila Fotoradionica ili Slikarska radionica. Išla bih i na jedno i na drugo.

Sviđa li vam se ovogodišnja tema „Tržnica“ i što mislite o njoj?

Kristijan: Kada sam prvi put čuo da je tema Tržnica, imao sam neutralan stav, no kasniije mi se svidjela zato što sam shvatio kako se ta tema može obraditi na mnogo načina. Ipak, prošlogodišnja tema „Lađa“ bila mi je puno zanimljivija.

Ane: Tržnica je jako dobra tema  jer se može na više načina prezentirati. Mislim da je tema pogođena i da ima puno potencijala.

Kako dolaziš na ideje za večernje programe?

Kristijan: Bio sam animator pa imam mnogo iskustva i puno sam puta s djecom oranizirao zabavne programe. Stoga, ideja dolazi „sama od sebe“.

Možete li nam reći što vas je privuklo da upišete upravo Učiteljski fakultet?

Kristijan:  Upisao sam taj fakultet silom prilika, zapravo sam htio studirati psihologiju ili biologiju.  Ipak, tijekom svog obrazovanja zavolio sam učiteljsku profesiju.

Ane:  To je za mene bio poziv, jednostavno sam  to osjetila i u srcu sam znala da to želim.

Što ti se posebno sviđa u Školi stvaralaštva?

Kristiijan: Kada netko nešto uspije, djeca su ovdje sretna. To je razlika između obične škole i Škole stvaralaštva. Djeca se ovdje mogu opustiti i ostvariti sav svoj potencijal.

Ane: Ne postoji stvar koja mi se ne sviđa i u kojoj ne uživam. Sviđa mi se sve, od ovih oslikanih zidova do pjevanja sa zborom u višenamjenskoj dvorani pa do zezanja i pisanja pjesama u Radijskoj radionici.

Želiš li u budućnosti sudjelovati u radu Škole stvaralaštva?

Kristijan:  Naravno, to mi je velika želja i mogao bih ovdje ostati da kraja života.

Ane: Da, naravno. Sad završavam fakultet, peta sam godina pa ne znam hoće li to biti moguće. Jako bih to htjela, a hoće li biti prilike, vidjet ćemo.

Iva Orepić i Ivo Veverec