Kada Vas je prvi put privuklo novinarstvo?
– Kada sam imala oko pet godina i radila svoj prvi intervju sa Sanjom Doležal i Novim Fosilima.
Što Vam se najviše sviđa u pisanju i što mislite o novinama na internetu?
– Hm, pa to je puno pitanja u jednom. Najviše mi se sviđa u pisanju to što mislim da se novinarstvom svijet može mijenjati na bolje, a mislim da su novine na internetu jako dobra stvar jer demokratiziraju novinarstvo. Naravno novinarstvo ne može uvijek biti tako dobro, ali ja živim u nadi da se na greškama uči.
Zašto ste se odlučili baviti baš ovom radionicom i koja Vam je ovo godina na Novigradskom proljeću?
– Uprava Novigradskog proljeća pozvala me prije četiri ili pet godina kako bih održala radionicu. Izgleda da ih nisam razočarala jer me i dalje zovu.
Je li lako baviti se radionicom?
– Ne, nije! Kao što vidite, moram s vremena na vrijeme dignuti volumen glasa i ohrabrivati vas na rad. Ipak moje iskustvo pokazuje da je vrlo korisno i da mnoge škole pokreću svoje magazine na internetu te mi upravo to daje utjehu u trenutcima kad mislim da sam prihvatila nemoguću misiju.
Kako ste zadovoljni s ovogodišnjom redakcijom?
– Nisam još u potpunosti zadovoljna. Neki pokazuju veliko znanje, neki entuzijazam, a za neke mi se čini kao da ih je malo ponijelo proljeće i lijepo vrijeme, ali nadam se da ćemo do kraja radionice svi usvojiti znanje koje trebamo. Usprkos tome, jako, jako sam stroga prema sebi i drugima tako da sad možda malo pretjerujem.
Kako ste zadovoljni ovom radionicom do sada i što biste promijenili?
– Jako sam zadovoljna jer vidim da sam neke ljude naučila puno toga i da svoje znanje nose u škole te otvaraju školske portale. Ipak nisam zadovoljna veličinom te sobe, fali nam malo tehnologije, a i nekoliko asistenata ne bi mi škodilo. Također, nadam se da ćemo jednog dana imati odvojen tehnički i novinarski dio kao dvije prostorije, vjerujem da ćemo to jednog dana realizirati.
Koje su dobre i loše strane novina na internetu?
– To je jedna jako demokratična platforma koja dopušta da se ljudi novinarstvom bave bez obzira na lokaciju i bez obzira na sredstva kojima raspolažu. Loše strane su te što se često gube kriteriji te što se velik dio građanskog novinarstva ne drži osnovnih pravila struke.
Hoće li novine u budućnosti izgledati klasično na papiru ili će sve novine biti na internetu?
– Novine se svakodnevno mijenjaju. Nisam sigurna da će baš sve biti na internetu, ali i danas postoje video ekrani potpuno savitljivi kao papir. Vjerujem da će novine postati nešto kao internet na papiru, ali koji može otvarati slike i linkove itd. , a u isto vrijeme mislim da se novinarska industrija malo presporo prilagođava svim promjenama.
Što ste studirali?
– Studirala sam kazališnu režiju, polonistiku i bohemistiku (poljski i češki jezik).
Otkada se bavite informacijskom tehnologijom?
– Time se bavim od četvrtog razreda osnovne škole, znači od prošlog stoljeća. Slučajno sam završila u radionici u Srbiji gdje su bila prva računala. Potpuno sam se zarazila i nikad se nisam prestala baviti računalima.
Gdje ste sve kao novinarka radili?
– Pretežno na portalima (Monitor. hr i sl.), ali radila sam i za novine, za razne magazine itd. Posljednjih 15 godina uređujem Teatar.hr, tamo pišem gotovo svaki dan.
Koja Vam je omiljena forma novinarskog teksta?
– Najviše volim raditi reportažu. Mislim da možeš lijepo pisati, ostavlja ti prostor da ne moraš biti suhoparan, možeš pokazati svoje stilističke sposobnosti. Dobro napisana reportaža može donijeti atmosferu čitatelju, da se on osjeća kao da je bio tamo, što ja mislim da je odlično.
Od kuda ste pisali svoju najdražu reportažu?
– Hmm, znam! Kada sam prvi put bila u Londonu pisala sam reportažu o Londonu i kazalištima u Londonu! To mi je bilo zabavno, tamo sam otkrila sav gušt reportaže.
Koji Vam je bio najveći poslovni uspjeh?
– Najveći poslovni uspjeh mi je bio kada sam uspjela napraviti stranicu teatar.hr koji je samoodrživ. Ne ovisimo o oglašivačima već o svojim čitateljima.
Jeste li imali ikakvih problema s Teatrom.hr?
– Bilo je svakakvih problema, pogotovo financijskih. Zatim je mom suradniku prije tri godine palo na pamet da stavimo pretplatu na dio sadržaja te smo tako postali prvi portal u Hrvatskoj koji se to usudio. Trebale su, eto, neke tri godine da to sve dođe na mjesto i da dobro funkcionira.
Kad ste na Novigradskom proljeću, kada i kako stignete obavljati svoje poslove?
– Za vrijeme pauze objavljujem članke. Tehnologija puno pomaže, treba biti dosta organiziran i odreći se pojma slobodno vrijeme. Kad radiš što voliš, onda ti je svejedno, jer nemaš osjećaj da radiš.
Dođe li do problema, kako se s time nosite?
– Trudim se biti jako informirana što se tiče medijskog zakonodavstva.
Kad bi se mogli baviti bilo kojim drugim poslom, koji bi to posao bio?
– Ja se već bavim s tri ili četiri vrlo različita zanimanja (novinarstvom, kazališnom režijom i programiranjem). Mislim da bih, ako bih se morala baviti još jednim poslom, vjerojatno poludjela.
Primjećujem da ste vrlo otvoreni i da se usudite svašta reći što bi drugi cenzurirali?
– Da, da, to je oduvijek tako. Moja mama kaže da je moje ime moj program. Ali bez obzira na sve, ima to i svoju cijenu.
Kako obitelj podnosi Vaše hobije i zanimanja?
– Dosta dobro! Imam tu sreću što su u mojoj obitelji svi zainteresirani za različite stvari. Vedran je kao što vidite tu, a moj sin je u pubertetu tako da njemu sve ide na živce i ovako i onako. Ipak, dobro smo organizirani pa nemam dojam da netko pati. Dosta posla radimo kod kuće.
Novine na Internetu
(379 posjeta)