Sedam nota, sto divota

Objasnite nam rad, cilj i atmosferu u radionici.
Budući da je to skladanje, rad je individualan. Sa svakim djetetom radim podjednako. Vrlo su vrijedni i vrlo talentirani, tako da je stvorena radna atmosfera. A koji je cilj? Cilj je da djeca sama stvaraju, da izražavaju svoju kreativnost u glazbenom izričaju. Za dječje samopouzdanje to je velik korak.  Svi mi poštujemo i cijenimo svaki uradak djeteta.

Što je djeci najteže svladati?
Djeci apsolutno ništa nije teško! Djeca su toliko svježa, ona su toliko neopterećena da ja uvijek uživam raditi.

Možete li nam reći Vašu metodu poučavanja?
Kako? Kažem: “Radi, brate!” Šalim se. U većini slučajeva samo sjednjem s učenikom za glasovirom. Nikako ne sugerirati, nikako ne tražiti od njih da oni koriste moje elemente skladanja jer jasno da su moje emocije definitivno drugačije od njihovih.

Kakv je Vaš odnos prema učenicima?
Što mogu reći? Što oni mogu reći o odnosu sa mnom?! Oni su meni prva liga, ja bih njih najradije sve izljubila!

Objasnite nam značenje glazbe u Vašem životu.
Reći ću vam nešto što će te možda jako iznenaditi. Inače sam predavala Likovnu kulturu u školi, ali sam i glazbenjak. Od malih sam se nogu bavila glazbom. Naime, moj je brat, koji je kasnije bio dirigent u operi, išao u glazbenu školu pa sam i ja krenula za njim jer me to počelo zanimati. Međutim, na jednom satu Likovne kulture morali smo nešto naslikati, ja sam mislila da ne znam niti kuću nacrtati, ali profesor se toliko oduševio! Nije prestajao pričati o tome kako sam talentirana. Imala sam mnogo izložaba, i sada spremam jednu u Rijeci. Napisala sam s kolegicom i udžbenike glazbene kulture za prvi, drugi i treći razred osnovne škole.

Pronalazite li u glazbi na neki način bijeg od stvarnog svijeta?
Iskreno, nemam više od čega bježati u ovome svijetu jer volim glazbu, ona je moja radost, slikanje je moja radost, a to su trenuci koji upućuju na život.

Koliko ste skladbi skladali do sada?
Ah, kad bih to samo mogla prebrojati! Zaista, zaista mnogo. Čuj, ja sam već dvadeset i pet godina ovdje u Novigradu, plus još jedno trinaest godina u Novalji kada smo mi to sve tek pokretali.

Kakve sve vrste glazbe volite?
Sve! Svaku vrstu glazbe, od folklora do klasike, zaista! Preferiram glazbu kao glazbu.

Koji su Vam glazbeni uzori?
Išla sam u glazbenu školu, a Chopin mi je bio najdraži, znala sam tako “cviliti” na njegove skladbe!

Zanima li Vas i pjevanje ili isključivo sviranje?
Obožavam pjevanje! Ne samo sviranje.

Imate li još nekih ciljeva koje želite postići u životu u vezi s glazbom i slikanjem ili ste manje-više ispunili sva svoja očekivanja?
Mislim da sam dovoljno toga ostvarila. Više mi nije toliko bitan cilj  koliko stvaranje. Stvaranje me čini sretnom. Nikakva izložba, nikakve nagrade, ja samo volim stvarati.

 Donatela Lović i Morena Sitar

 

 
(303 posjeta)