Koliko dugo se bavite lutkarstvom? Što Vas je inspiriralo da se bavite tim poslom?
Moglo bi se reći cijeli život. Inspiriralo me to što sam još od malena sve voljela raditi rukama, voljela sam i plesati, čitati, voljela sam poeziju, glazbu… Tako da sam u jednom trenutku života shvatila da to sve zajedno mogu pronaći upravo u lutkarstvu.
Koliko polaznika broji Vaša radionica? Kakvima su se do sada pokazali, ima li onih koje katkada trebate više poticati?
U radionici imam devet učenika i četiri hospitantice. Mogu reći da su svi vrlo zainteresirani i zadovoljni, kako načinom rada tako i društvom, stoga mislim kako nikoga ne moram dodatno poticati. Već na kraju prvog dana dobila sam i pohvale od polaznika kako im je bilo vrlo lijepo i zanimljivo raditi.
Prvo predstavljanje Vaše radionice bilo je doista zanimljivo. Koliko ste se pripremali za taj nastup, je li vam bilo potrebno puno materijala? Zanimljivo je to što zapravo baš i nemamo materijala, tako da materijale prepoznajemo svuda i iskoristimo sve što nađemo. Jednom sam mislila kako ću lutke raditi s odraslima, no radila sam s djecom. Nismo imali nikakvog materijala, tako da smo lutke napravili od njihovih dijelova odjeće koju su donijeli. Za jučerašnje predstavljanje nismo ni imali lutke, nego smo izveli animaciju lutaka tako da smo odjeću držali u zraku. Tu smo vježbu “crtanja po zraku” taj dan izvodili na radionici, tako da smo bili sretni što smo je mogli i prezentirati.
Na koji način pristupate polaznicima, odnosno uvodite ih u svijet lutkarstva? Na početku im postavim pitanje ima li u učionici lutaka. Tada gotovo svi gledaju po učionici tražeći neke već izrađene lutke. Dok neki gledaju ispod stolova, drugi pak misle da sam nešto sakrila iza leđa. Nakon nekog vremena shvate da imaju i nemaju lutke. U tom trenutku nemaju lutke koje su izrađene od nekog materijala, ali njihove ruke, pa i cijelo tijelo, može biti lutka, baš kao i kišobran, torba, stolica, sve što se može naći u učionici. Moje su dvije učenice došle na ideju stvaranja konja tako što su uzele dvije stolice i na “noge” stolica nataknule plastične čašice dok je jedan učenik pokušavao “oživjeti” drugu učenicu kao lutku, neki pak izrađuju lutke od papirića… Mislim da se trebamo razvijati i izražavati u svim smjerovima jer uz osjećaj slobode kod stvaranja nečega možemo stvoriti nešto izrazito kreativno.
Ima li učenika koji dolaze već godinama?
Kako sam na Novigradskom proljeću dvije godine, imam troje polaznika koji su i prošle godine bili kod mene i izuzetno su motivirani. Čujem da neki dolaze i duže.
Osim što na najbolji mogući način učite svoje polaznike lutkarstvu, naučite li i Vi katkad nešto od njih?
Ovakav posao nikada nije jednosmjeran, zato i volim biti u raznim radionicama. Uvijek možemo proširiti svoja znanja, ali ne na način da učimo neko gradivo, nego možemo puno naučiti i o životu, sebi, drugima, a to je jedno puno dublje znanje.
Što možete izraziti kroz lutkarstvo?
Sve. Nema toga što se ne može izraziti jer lutkarstvo je zapravo scenska poezija, ona je neograničena.
(365 posjeta)