Intervju s profesorom Brankom Čegecom, dobitnikom nagrade Kiklop 2012. i Goranovog vijenca 2013. te brojnih drugih nagrada. Pjesnikom, književnim kritičarom, urednikom i izdavačem. Trenutno je na zadatku predavača literarne radionice NP-a 2014.
Koje su vaše metode podučavanja?
Prije svega želimo potaknuti odnosno otvoriti djeci nekakav prostor prema drugoj vrsti teksta, drugoj vrsti književnog iskustva. S druge strane potaknuti ih na čitanje, ali opet pokušavati izbjegavati onu vrstu klišeja koja se u školama često koristi.
Čuli smo da Vi potičete među polaznicima kritičko mišljenje i analizu teksta te što Vi smatrate kako kritika, tj. pohvala utječe na djecu?
Najprije mislim da je važno međusobno postaviti to nekakvo elementarno povjerenje među ljudima. Potrebno je raspravljati o stavovima te o načinima razmišljanja vezanim za pročitani tekst. Kritički pristup književnosti uvijek može samo koristiti bez obzira hvali li ju ili upozorava na neke njezine pogrješke.
Potičete li djecu na što veću raznolikost u pisanju poezije?
Mislim da je najveća vrijednost upravo u toj raznolikosti. Želim djeci prenijeti poruku da čitaju slobodnije.
Kada je Vas počela zanimati poezija?
Pa, evo, isto tako u toj školskoj dobi. Nisamo to tada shvaćali tako ozbiljno. Također, uz poeziju bavim se i uredništvom.
Je li vaš posao stresan?
Čak i više no što ljudi misle!
Slušaju li Vas djeca?
Pa da, slušaju. Koliko i svakog drugog profesora.
Što mislite o okruženju u kojemu danas djeca odrastaju? Smatrate li da tu poezija može pomoći?
Na neki način omogućava stvaranje svog prostora, prostora s knjigama i otvara neke druge mogućnosti. Mislim da bi djeci trebalo stvoriti temelje za neku drugačiju vrstu iskustva.
Smatrate li da je lako biti novinar u 21. stoljeću?
Ne, ne smatram. Mislim da je to vrlo kompliciran i stresan posao i novinarstvo danas nije ono što je nekada bilo.
Kako to mislite? Nije danas kao što je nekada bilo!
Prije su to bile reportaže, snimanja, tereni, intervjui, akcija… Danas je to samo pristup informacijama, dakle prostor novinarstva je sužen. Nema toliko avanture, a činjenica je da to dovodi do cijelog niza urušavanja medija. Pada zbog toga što se jednostavno ne bavi svijetom na dovoljno aktualan način.
Savjetujete li djeci današnjih generacija bavljenje novinarstvom?
Mislim da je ovaj tip prenošenja informacija svima dostupan, te da će se tek morati razviti prostor u kojemu će novinarstvo biti dovoljno cijenjeno. No, treba imati na umu da je novinarstvo vrlo stresan i težak posao, ali ako se želite okušati u tome želim vam puno sreće te zdrav i dugi radni vijek.
Napisala: Donatela Lović
(472 posjeta)